Hodžina sjećanja (74): Šehidi Halid (1974-1993) i Hidajet Fejzić (1960-1995) – Braća u Džennetskim perivojima

Šehidski cvjetovi rosni

Hodžina sjećanja (74): Šehidi Halid (1974-1993) i Hidajet Fejzić (1960-1995) – Braća u Džennetskim perivojima

Braća Halid i Hidajet Fejzić su sinovi čestitog hadži Derviša i plemenite Ajka-hanume (Mujala) koji su još imali sinove Halima, Nedžada i Nihada te kćerke Halimu (Hurem), Šerifu i Saimu (Ramić).

Babo je penziju stekao kao profesionalni miner u Šumarstvu, a Majka je posvećeno brinula o kućnom domaćinstvu, odgoju voljenih evlada i njihovom usmjeravanju ka Pravom putu.

Dakle, šehid Halid je rođen 8. 2. 1974. godine u Dusini. Prva četiri razreda osnovne škole je završio u područnoj školi u Dusini, a preostala četiri u Fojnici. Srednju školu je okončao u Kreševu. Redovno je pohađao mekteb pred Kasim-ef. Kršićem i Enver-ef. Pašalićem, a završna znanja je stekao kod mladog imama Abdulah-ef. Šemića. Bio je omiljen u porodici, među komšijama i svojim prijateljima. Volio je Pogorjelicu, njezine livade i šumarke gdje je provodio  raspuste u radu, ali i u dječačkim i mladalčkim igrama i druženjima. Volio je islam, obavljao je namaze i uživao u učenju ilahija. Početkom agresije na našu jedinu Domovinu odmah se uključio u TO odnosno herojsku Armiju R BiH Učestvovao je u seoskim stražama, osiguranju jedinih putnih komunikacija prema Sarajevu i Hercegovini te julskoj odbrani i očuvanju Fojnice u ustavno-pravnom poretku Republike Bosne i Hercegovine. Njegova sestra Halima kazuje da je šehid Halid otišao u subotu ujutro, 10. 7. 1993. godine,  na Pogorelicu da se poselami sa Majkom, da vidi da li je krompir procvjetao te je kroz osmijeh Majci pokazivao u pravcu Deževičkog Brda gdje se nalazio njegov borbeni položaj. Potom se vratio u Dusinu, pripremio za odlazak na smjenu, klanjao ikindiju i uz učenje ilahije otišao na borbeni zadatak. U predakšamsko vrijeme, od eksplozija dviju granata ispaljenih sa položaja HVO-a, šehid Halid je preselio na Bolji svijet, a njegov amidžić Jasmin je ranjen. Detonacije je uočila majka Ajka-hanuma te je, uz uzdah, kazala: „Nema više mog Halida“! Subhanallah, keramet Majčinog srca!

Šehid Halid je, zbog stalnog granatiranja Dusine, ukopan nakon tri dana u haremu džamije, a tijelo mu je, premda su bile julske vrućine, mirisalo džennetskim miruhom. Amidžić Jasmin je svom sinu dao ime Halid kao izraz ljubavi  i sjećanja na dragog amidžića, Halida Fejzića, prvog dusinskog šehida.

Šehid Hidajet Fejzić je rođen 3. 4. 1960. godine u Dusini i najstarije je dijete hadži Derviša i Ajka-hanume. Završio je osnovnu školu u Fojnici te se posvetio pomaganju roditeljima koji su imali osmoro djece. Nakon  odsluženja vojnog roka se zaposlio u sarajevsku  Vranicu, a vikendom je dolazio kući da bude podrška roditeljima i mlađoj braći i sestrama u poljoprivrednim i ostalim neophodnim seoskim poslovima. Početkom agresije se odmah, kao i njegova ostala braća, uključio u TO odnosno herojsku Armiju RBiH davši ogroman doprinos odbrani Dusine, Fojnice i Republike Bosne i Hercegovine.

Na Bolji svijet je preselio u četvrtak, 30. 3. 1995. godine tokom odlaska na borbeni zadatak na Treskavici, a usljed obrušavanija lavine.  Zanimljivo je da je tada bio na bolovanju, ali nije htio ostaviti svoje saborce. Čak je umjesto Jajčanina Kemala Vunića otišao na liniju i tako, svojim šehadetom, spasio njegov život. A Allah kaže: “Ko spasi život jednog čovjeka kao da je spasio cijelo čovječanstvo“.

Zasigurno je takva deredža i kod šehida Hidajeta Fejzića koji je ukopan na dusinskom mezarju. Njegov brat Nedžad je dao svome sinu ime Hidajet da bi produžio sjećanje na dragog, a porodici posvećenog, brata šehida Hidajeta Fejzića.

Neka Milostivi Allah podari braći-šehidima Halidu i Hidajetu Fejziću sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 6. 9. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić