Hodžina sjećanja (72): Šehid Elmedin Mujčić (1987-1993) – Najmlađi fojnički šehid-Džennetska ptica

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (72): Šehid  Elmedin Mujčić (1987-1993) – Najmlađi fojnički šehid-Džennetska ptica

Šehid Elmedin Mujčić je rođen 27. 11. 1987. godine u Sarajevu kao najstarije dijete čestitih roditelja hadži Nusreta i hadži Zemina-hanume (Hodžić).

U sretnom braku oni su još dobili sina Mustafu te kćerke Eminu (Merdžanić) i  Elmedinu (Durak). Svu djecu su ustrajno odgojili u din-islamu, bošnjačkoj tradiciji te porodičnoj ljubavi i pažnji koje su obitavale u njihovom domu nedaleko od fojničke Štamparije. Majka Zemina-hanuma je posvećeno bdjela nad porodicom, a babo Nusret je tokom agresije dao poseban doprinos odbrani zemlje kao pripadnik herojske Armije R BiH u kojoj je obnašao dužnost pomoćnika za personalne poslove u bataljonu kod komandanta rahmetli Nedžmina Buljine.

Dakle, šehid Elmedin je  rođenjem postao radost očiju (قرة اعين) svojim roditeljima, familiji i komšiluku. Njegov osmijeh, radoznale okice, prve riječi, snažni poljupci i topli zagrljaji, dječačke igre, učenje Bismille i prvih sura, bili su mehlem i nur koji je unosio smiraj i svijetlo u tmurnom vremenu agresije na Fojnicu i našu jedinu Domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Nažalost, od desetog novembra 1993. godine, separatistički dio HVO-a je kidisao na Fojnicu s namjerom da je okupira i tako prekine vitalnu komunikaciju Mostar-Sarajevo-Fojnica-Zenica-Tuzla. U toj opakoj namjeri pomagala im je artiljerija VRS iz Kiseljaka i HV sa Crnog Vrha koja je čineći ratni zločin, suprotan međunarodnom ratnom pravu, neselektivno gađala Fojnicu i njene stanovnike.

Tako je u nedjelju, 20. 11. 1993. godine, od eksplozije granate HV-e, ispaljene sa Crnog Vrha, ispred svoje kuće teško ranjen šestogodišnji dječak Elmedin Mujčić.

Željko Salihagić ga je hitno prevezao do fojničke Ratne bolnice „Igman“ gdje je šehid Elmedin preselio na Ahiret.

Sutradan je obavljena dženaza, a ukopan je u mezarju Šećerhanova bašča među šehidima Armije R BiH. U islamskoj tradiciji je da na dženazi umrloj djeci ne učimo dovu za oprost grijeha jer su oni bezgrješni, nego učimo dovu u kojoj posebno molimo: اللهم اجعله لنا شافعا و مشفعا يشفع لنا يوم القيامة

„ O Allahu, učini ga našim zagovornikom, čije će zagovorništvo biti prihvaćeno, da se za nas zauzima na Sudnjem danu!“

Posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. je kazao da su umrla (poginula) djeca Džennetske ptice koje će svoje strpljive roditelje uvesti u lijepi Džennet: „Vaša umrla djeca su Džennetske ptice. Kada neko od njih sretne svoga oca (roditelje), uzet će ga za odjeću i neće ga pustiti sve dok Allah i njega i njegovog oca (roditelje) ne uvede u Džennet!“

Zato molimo Allaha dž.š. da najmlađem fojničkom šehidu, Džennetskoj ptici-Elmedinu Mujčiću, podari sve neopisive  ljepote Dženneta te da on u njihova prostranstva uvede svoje strpljive roditelje, brata, sestre i sve one koji ga danonoćno nose u svojim mislima i srcima!

A njegove zločinačke ubice neka stigne kazna na oba svijeta!

Fojnica, 27. 8. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić