Hodžina sjećanja (67): Šehid Sabrija Kozić (1965-1995) – I nakon ranjavanja u borbu za Bosnu

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (67): Šehid Sabrija Kozić (1965-1995) – I nakon ranjavanja u borbu za Bosnu

Šehid Sabrija Kozić je rođen 16. 6. 1965. godine u Fojnici. Njegovi čestiti roditelji, Avdija i Kademlija -hanuma (Salčinović), imali su još sinove Muju i Ubejda te kćerku Almasu (Mujić).

Do 1958. godine su živjeli u Džanićima, općina Konjic. Te godine je Avdija sa suprugom i dvojicom najstarijih sinova doselio u Fojnicu. U Gornjoj Mahali je sagradio kuću, a penziju je stekao radeći u Vranici. Bio je redovan džematlija koji je kao majstor, sjećam se, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, adaptirao munaru Gornjo-mahalske džamije i opšio je limom koji i danas traje.

Dakle, šehid Sabrija raste u ambijentu dječačkih igara i mladalačkih druženja „pavlovačkih talijana“.  Završio je osnovnu i srednju ugostiteljsko-turističku školu  u Fojnici. Vojni rok je odslužio kao kuhar u Puli i na Visu gdje je obogatio svoje kuharsko umijeće.

Do agresije na našu jedinu Domovinu radio je u nekoliko fojničkih restorana. Nažalost, njegove mladalačke snove, ljubavi i ideale prekinuli su zlikovci koji su htjeli raskomadati Republiku Bosnu i Hercegovinu i u nestanak odvesti naš plemeniti muslimansko-bošnjački narod.

Kao korpulentan i stamen mladić, u praskozorje agresije, pohađao je specijalističku policijsku obuku u Sarajevu nakon koje se odmah uključio u TO odnosno herojsku Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Hrabro je učestvovao na različitim ratištima, a poseban doprinos je dao u julskoj odbrani i očuvanju Fojnice u ustavno-pravnom poretku Republike Bosne i Hercegovine. U tim borbama je i ranjen pa je, sjećamo se, na dženazu svoga zeta šehida Hasib-ef. Mujića (27. 7. 1993. godine) došao na štakama.

Ipak, ranjavanje ga nije pokolebalo, nego se vratio među saborce u borbe do konačnog oslobođenja naše zemlje. Tako je u petak, 6. 7. 1995. godine, na području Trnova, preselio na Bolji svijet u borbama protiv srpsko-četničkog agresora. Tijelo šehida Sabrije je ostalo na okupiranoj teritoriji pa je nakon dugogodišnjih intenzivnih i traumatičnih porodičnih potraga pronađen, a dženaza i ukop su mu obavljeni  2007. godine.

Šehid Sabrija je, na zahtjev porodice,  ukopan u Porčinom haremu, a uz njega su smiraj našli babo hadži Avdija, majka Kademlija i snaha hadži Munira.

Neka Milostivi Allah šehidu Sabriji Koziću podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 2. 8. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić