Hodžina sjećanja (62): Šehid Nermin Karahmet (1970-1994) – Gorostas nježnog srca

Šehidski cvijet rosni

Šehid Nermin Karahmet je rođen 28. 8. 1970. godine u Višnjici, općina Kiseljak. Njegovi čestiti roditelji, Latif i Dika-hanuma (Topalović), imali su još dvije kćerke Sutku (Huseinbašić) i Samru (Ivazović), a sve evlade su odgajali s ljubavlju, u din-islamu, marljivosti i porodičnoj slozi.

Rahmetli Latifa pamtimo kao vrsnog građevinskog majstora koji je radio u sarajevskom GP Bosna, a svoju vjeru i majstorsko umijeće je pokazao i nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma kada je garantirao autoru ovog teksta da će džamiju u Višnjici, spaljenu od strane HVO-a, u potpunosti adaptirati svojim radom i radom džematlija ako im humanitarna organizacija HAI doznači sredstva za džamijsku stolariju. I zaista, nakon uplate sredstava, obećanje je ispunio te je za godinu dana, paralelno sa adaptacijom porodičnih kuća, adaptirana i višnjička džamija na radost svih džematlija.

Dakle, šehid Nermin je u Višnjici izrastao u gorostasa nježnog i osjećajnog srca ispunjenog ljubavlju spram roditelja, sestara, sestrića i familije uopće.

Majka ga je od rođenja, zbog njegove krupnoće, od milja zvala „Mališan“. Završio je osnovnu školu u Gromiljaku, a srednju mašinsko-tehničku u Kreševu.

Vojni rok je odslužio u Puli nakon kojeg se zaposlio u GP Igman na Ilidži. Bio je vrlo kreativan pa se u slobodno vrijeme bavio obradom drveta. I danas porodica sa iznimnom ljubavlju i sjetom čuva luster i balkonske ograde koje je on izrezbario. Majka Dika je, nakon povratka iz izbjeglištva, hrvatskoj porodici koja je zaposjela njihovu trospratnu kuću, kazala: „Odnesite sve iz moje kuće, ali mi Nerminov luster ne dirajte“! Subhanallah!

Početkom agresije na našu jedinu Domovinu, šehid Nermin se odmah uključio u TO odnosnu herojsku Armiju R BiH. Hrabro je učestvovao na različitim ratištima gdje se branio bošnjački narod i sloboda Države Bosne i Hercegovine, a čeznuo je za povratkom u okupiranu Višnjicu i toplu kuću njegovog djetinjstva, bezbrižnosti i rahatluka.

Na Bolji svijet je preselio kao šehid u ponedjeljak, 5. 9. 1994. godine, tokom borbi na Nišićima protiv bestijalnog srpsko-četničkog agresora. Sutradan je ukopan u mezarju Ostružnica uz svog tetića šehida Nijaza-Nine Huseinbašića.