Hodžina sjećanja (54): Šehid Ahmed Mehtić (1968-1993) – Mladost na bedemu Fojnice

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (54): Šehid Ahmed Mehtić (1968-1993) – Mladost na bedemu Fojnice

Šehid Ahmed Mehtic  je rođen 8. 1. 1968. godine u Smajlovićima, općina Fojnica. On je bio najmlađe dijete čestitih roditelja hadži Himze i hadži Almase-hanume (Orman) koji još imaju kćerke Rukiju (Agić) i Subhu (Hodžić) te sina Nihada.

Sve su ih odgojili u duhu din-islama, bošnjačke tradicije, porodične ljubavi i međukomšijske pažnje.

Tokom 66 godina sretnog braka hadži Himze i haži Almasa-hanume, uz brigu o evladima, proritet im je život u mubarek islamu uz redovni namaz i stalno učenje Kur'ana te predani halal-rad da se nikome, izuzev Allahu, ne bude muhtač.

U takvom ambijentu je rastao i stasavao šehid Ahmed. Bio je sin za primjer sa kojim, kaže babo hadži Himzo, nije imao nikakvih problema.

Pohađao je i uspješno okončao mekteb pred cijenjenim muallimom hadži Jusuf-ef. Huremom, a osnovnu i srednju metaluršku  je završio u Fojnici.

Šehid Ahmed bijaše vrlo talentiran i svestran sportista.  Igrao je fudbal za FK Fojnica i košarku za KK Fojnica. Dominirao je svojom konstitucijom i tehnikom. Aziz-Zizan Hurem se i danas sjeća Ahmedovih fantastičnih driblinga, vođenja lopte objema rukama, polaganja desnom i lijevom rukom, prekrasnih pogodaka.

Početkom agresije na našu jedinu Domovinu Bosnu i Hercegovinu njegov patriotizam, karakter, staloženost i fizičke predispozicije su ga predložile za angažman u rezervnom sastavu MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. Tu je pokazao iznimnu ozbiljnost, hrabrost i odgovornost u pripremi za odbranu Općine i Države te zaštiti ljudi, imovine i dobara.

Herojski je poginuo u subotu,  3. 7. 1993. godine, na prvoj liniji odbrane i očuvanja Fojnice u ustavno-pravnom poretku jedinstvene i cjelovite Republike Bosne i Hercegovine.

Obzirom na intenzivno granatiranje i snajpersko djelovanje HVO-a po Fojnici, dženaza mu je obavljena iza ponoći u mezarju Šećerhanova bašča.

Roditelji su sutradan obaviješteni o njegovom šehadetu, a nezaboravna je reakcija njegovog babe hadži Himze:“Recite mi samo je li pao živ u dušmanske ruke“? Nakon odgovora da je trenutno preselio od snajperskog hica, hadži Himzo je smireno rekao:“Elhamdulillah“!

Nakon agresije njegovi roditelji su triput obavili hadž za sebe i roditelje, a majka Almasa-hanuma je obavila i bedel-hadž za sina šehida Ahmeda.

Iskreno molimo Allaha dž.š. da šehidu hadži Ahmedu Mehtiću podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 14. 6. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić