Hodžina sjećanja (46): Šehid Nijaz-Nino Huseinbašić (1972-1994) – Majko, dok je mene i nas gore, i ti ćeš biti u kući

Šehidski cvijet rosni

Hodžina sjećanja (46): Šehid Nijaz-Nino Huseinbašić (1972-1994) – Majko, dok je mene i nas gore, i ti ćeš biti u kući

Šehid Nijaz-Nino Huseinbašić je rođen 29. 2. 1972. godine u Ostružnici, općina Fojnica. Njegovi čestiti roditelji Izet i Fata (Topalović) imali su još sina Edina, a odgajali su ih u ljubavi, porodičnom skladu, bošnjačkoj tradiciji i međukomšijskoj pažnji.

Izet je, pored posla gateriste u Pilani, porodično održavao i kultivirao imanje u Citonji koja je tokom ljetnjih i jesenskih radova odzvanjala porodičnom radošću, Nijazovim smijehom i njegovim neumornim pjevanjem omiljenih pjesama „Moj dilbere, kud se šećeš“ i „Kajaćeš se jednog dana“.

Inače, Nijaz je završio osnovnu školu u Fojnici, a Srednju elektro-tehničku  u Sarajevu. Plijenio je dobrotom, prijateljstvom, šalom i pjesmom kojima je davao ton mladalačkim druženjima i sijelima. Allah mu je podario upečatljiv kontrast plave kose, crnih obrva i zelenih očiju koje su iskreno i bezgriješno posmatrale svijet.

Nažalost, neprijatelji Države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda svijet su gledali s mržnjom i pokrenuli su brutalnu agresiju.

Nijaz se odmah uključio u TO odnosno herojsku Armiju R BiH u kojoj je, kao pripadnik IDV-a, vojevao na ratištu u Kralupima, aktivno je učestvovao u stražama radi zaštite Ostružnice te je dao izniman doprinos u očuvanju Fojnice  u ustavno-pravnom poretku Države BiH.

Njegov vedar duh nisu mogle slomiti ratne strahote i neizvjesnost. Tako je u porodičnom pamćenju ostao njegov dijalog sa dajdžom Refikom Topalovićem koji ga je pitao: “Sine Nino, kako to izgleda tamo na ratištu“? A Nino mu je uzvratio: “Dajdža, jesi li gledao horor filmove“? „Naravno da jesam“, odgovori dajdža. A Nino će uz osmijeh: “Eh, horor filmovi nisu ni blizu tome“!  Tako je Nijaz humorom razgaljivao saborce, prijatelje i rodbinu želeći im olakšati turobne dane agresije.

U četvrtak, 3. 2. 1994. godine vojnici HVO-a su izveli silovit artiljerijsko-pješadijski napad u rejonu Citonje s ciljem osvajanja Ostružnice i zauzimanja glavne putne komunikacije ka Fojnici. Nijaz se tek vratio iz smjene i čim je čuo eksplozije i pucnjavu, zgrabio je pušku da potrči u pomoć napadnutim borcima. Majka Fata ga je zaustavila govoreći mu da je tek došao iz smjene i moleći ga da ne ide. A Nijaz je zastao pa smireno i zrelo kazao riječi koje su prešle u legendu: “Majko, dok je mene i nas gore, i ti ćeš biti u kući!“

Majkine ruke su klonule, a Nijaz je otrčao u pomoć saborcima, ne po naređenju komande nego po pozivu i osjećaju njegovog srca koje je snažno kucalo za porodicu, prijatelje, Ostružnicu i slobodnu nam jedinu Domovinu Bosnu i Hercegovinu. Čim je stigao do napadnutih linija na Darinkinim njivama, pridružio se odbrani te preuzeo ruksak municije da ga dobaci do komšije koji je ostao bez metaka i „zakovan“ uz stijenu stalnom neprijateljskom vatrom. Nijaz je odvažno i hrabro pretrčao, dobacio municiju i tada biva smrtno pogođen dušmanskim snajperskim hicem. I ovaj njegov herojski čin nas podsjeća na kur'anski ajet: “A ko spasi jedan život kao da je spasio čitavo čovječanstvo“!

Šehid Nijaz-Nino Huseinbašić je ukopan sutradan pored svojoh saboraca u mezarju Ostružnica.

Neka Milostivi Allah  vedroj duši hrabrog šehida Nijaza-Nine Huseinbašića podari sve ljepote Dženneta!

Fojnica, 4. 5. 2026. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić