Vijesti iz Fojnice i okoline
Nakon što smo danas objavili da zlatni pir obilježavaju Fikret i Sadeta Zečević, još jedan fojnički bračni par ove godine slavi 50 godina zajedničkog života.
Hadži Ramiz (Redžib) Ibreljić i hadžinica Mina iz Živčića prije tačno pola stoljeća sklopili su brak koji je izrastao u veliku, složnu i poštovanu porodicu. U braku su dobili dva sina i dvije kćerke, a danas su ponosni djed i nana devetero unučadi i četvero praunučadi.
Njihova bračna priča nosi i jedan poseban detalj koji se i danas s osmijehom prepričava. U vrijeme kada su se vjenčali, u selu su se održale čak četiri svadbe zaredom – prva 31. decembra 1975. godine, zatim 1. i 2. januara 1976. godine, da bi Hadži Ramiz i hadžinica Mina svoj brak sklopili 3. januara 1976. godine. Ramiz se ubrzo nakon ženidbe zaputio i na služenje vojnog roka, što je njihov zajednički život učinilo još izazovnijim, ali i dodatno učvrstilo njihovu povezanost.
Posebnu dubinu njihovom životnom putu daje i sama ličnost hadži Ramiza Ibreljića, u Živčićima i šire poznatog kao derviš Ramiz. Blagi, tihi derviš, čovjek slavujskog glasa, dugogodišnji muezzin i teravih-imam, čiji su ezani, salavati i stare derviške ilahije imali prepoznatljivu živčićku kajdu – kajdu koja se ne uči, nego se nosi u duši.
Ramiz je sin rahmetli Hanife, čiste i pobožne žene, stare ključarke turbeta u Vukeljićima, čija je kuća u Živčićima uvijek bila otvorena za musafira, putnika i potrebnika. Taj adet, taj emanet majčine kuće i majčine duše, Ramiz i njegova plemenita hanuma Mina čuvali su i čuvaju cijelog života. Njihov dom je mjesto gdje se gost ne pita otkud dolazi, nego da li je gladan i treba li mu kahva.
Živčićka kajda, po kojoj je derviš Ramiz bio prepoznatljiv, bila je više od melodije. Bila je to mješavina duše, glasa, skromnosti i iskrene namjere – da se ono što se uči najprije udahne, pa tek onda podijeli s drugima. Zato su njegovi ezani i salavati ostajali u srcima ljudi, a ne samo u ušima.
Danas, nakon pedeset godina braka, hadži Ramiz i hadžinica Mina iza sebe imaju život ispunjen vjerom, odricanjem, služenjem ljudima i velikom porodicom. Njihova priča nije samo priča o zlatnom piru, nego i o jednom vremenu, jednom adetu i jednoj kajdi koju vrijedi sačuvati od zaborava.
