Vijesti iz Fojnice i okoline
Christiane M. (ime promijenjeno), učiteljica zadužena za poticanje razvoja njemačkog jezika, radi u jednoj osnovnoj školi u bečkom Favoritenu.
Trenutno pomaže učenicima u četiri razreda, od prvog do četvrtog, s približno 25 učenika u svakom. Od oko sto djece, samo jedno ima njemački kao maternji jezik. Najzastupljeniji jezici među učenicima su arapski i turski, a prisutni su i srpski te bosanski.
Ponekad djecu koja bolje znaju njemački koristi kao prevoditelje. Prema podacima Austrijskog integracijskog fonda, više od polovice školaraca u Beču u svakodnevnom životu ne govori njemački. Svako treće dijete je strani državljanin, piše Heute.
Unatoč tome što je ukupan broj učenika koji zbog nedovoljnih znanja njemačkog ne mogu pratiti redovnu nastavu blago pao u odnosu na prošlu godinu, u osnovnim školama broj ostaje gotovo isti – više od 15.600 djece.
U četvrtom razredu situacija se obično poboljša i komunikacija postaje lakša.
Smatra da bi učenje njemačkog trebalo početi znatno ranije – već od treće godine u vrtiću – jer djeca tada najbrže usvajaju jezik.
Dodaje i da bi roditelji koji dobro znaju njemački trebali biti aktivniji:
„Uvijek im ponavljam da kod kuće govore njemački, ali to često ne dopire do njih. Neke obitelji su već treća generacija u Austriji, a s djecom ipak komuniciraju samo na turskom ili arapskom.“
Nedostatak jezične podrške kod kuće odražava se na daljnje školovanje: oko 80 % učenika iz ovih razreda nakon osnovne škole prelazi u srednju školu, dok je nekada taj omjer bio izjednačen s onima koji su išli u gimnaziju. U gimnaziju uglavnom odlaze djeca čije ih obitelji aktivno podržavaju.
Iako radi u zahtjevnim okolnostima, Christiane M. kaže da svoj posao i dalje voli. No priznaje da je zabrinuta za obrazovni sustav i budućnost djece: „Žao mi je što ide sve lošije. Kakve će oni kasnije imati mogućnosti?“
