Nakon 32 godine od zločina u Grahovcima, majka Hatidža dočekala da se ukopa njen sin jedinac, šehid Edhem Nuhić

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, u džematu Han Ploča desio se strašan zločin nad Bošnjacima, kada su od 12. do 16. juna 1993. godine jedinice HVO-a, „Apostoli“ i „Maturice“, ubile 78 Bošnjaka — starijih žena i muškaraca, mladića, djevojaka i djece.

Godinama se tragalo za njihovim posmrtnim ostacima, a do sada je smiraj pronašlo 47 nevino ubijenih.

Prije tri mjeseca, predstavnici Udruženja porodica nestalih dobili su dojavu da se na lokalitetu Grahovci nalaze zatrpane kosti. Tada su pronađena dva kompletna ljudska skeleta, a DNK analizom u Ženevi utvrđeno je da jedno tijelo pripada mladiću Edhemu Nuhiću, sinu Halida i Hatidže iz Radanovića.

Porodica Nuhić je godinama čekala da se pronađu Edhemovi posmrtni ostaci. Njegov otac Halid i sestra Azemina preselili su na Ahiret, dok je majka Hatidža godinama svoga brata Halida pitala da li donosi muštuluk da je pronađen njen sin jedinac.

Halid Ganija, brat Hatidže i dajdža Edhema, nakon 32 godine od zločina u Grahovcima, konačno je dočekao trenutak da svojoj sestri saopšti vijest da je pronađeno i identifikovano tijelo njenog sina.

Danas je na Šehidskom mezarju Han Ploča klanjana dženaza Edhemu Nuhiću. Dženazu je, pred velikim brojem prisutnih, predvodio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak, Kenan ef. Bajrić, koji je sa suzama u očima i snažnim emocijama poručio:

„Mislili su zločinci da će ubiti mladost i da će nestati muslimana, da će nestati tragova da smo ovdje bili — ali nisu uspjeli. Svako ko je tada bio živ mogao je danas biti ukopan. Zločin se nikada ne smije zaboraviti. Znajte da bi isti ti zločinci, da mogu, ponovo učinili isto. Svaki roditelj treba sa svojim djetetom doći na ova mezarja i na memorijalnu šetnju ‘Elvedina Jusić’, da zna šta se ovdje desilo i da nikada ne zaboravi ubistvo mladosti i djece. Nismo zadovoljni radom tužilaštava i sudova, od države do kantona, kada je riječ o procesuiranju zločinaca koji slobodno šetaju oko nas i po Evropskoj uniji koristeći dvojna državljanstva.“

Mnogo je još majki i očeva koji čekaju da se bar djelimično zadovolji pravda na ovom svijetu, a najmanje — da saznaju gdje su ukopani njihovi najmiliji.

Majka Hatidža je, nakon tri decenije tuge i čekanja, dočekala trenutak da spusti u mezar svoga sina Edhema. Njegova duša je našla smiraj, ali bol majke u srcu i duši ostat će vječna.