Prema službenim podacima, prosječna neto plaća u razdoblju od januara do marta ove godine iznosila je 1.545 KM – što predstavlja povećanje od 16,2 posto u odnosu na isti period prošle godine.

Minimalna plaća povećana je s 619 KM na 1.000 KM, što je na prvi pogled hrabar iskorak ka većem socijalnom dostojanstvu. Međutim, ova brojka, iako ohrabrujuća, ne govori sve.

Sindikalci s pravom tvrde da je povećanje minimalca jedan od rijetkih koraka prema radnoj pravdi. Više od 187.000 radnika prije ove odluke primalo je manje od 1.000 KM, a desetine hiljada i ispod zakonom propisanog minimuma, zahvaljujući labavoj regulativi u pojedinim industrijama, piše Hayat.

S druge strane, poslodavci i analitičari upozoravaju na mogući domino-efekt. Viši troškovi rada bez povećanja produktivnosti mogu voditi ka inflaciji, otpuštanjima i smanjenju konkurentnosti, posebno u izvoznim sektorima. Pritisci na poslodavce su višestruki – rast plata, sve teži pronalazak kvalifikovane radne snage, ali i sve izraženiji trend iseljavanja.

Posebnu zabrinutost izaziva ideja o liberalizaciji uvoza strane radne snage. Ako se tržište otvori radnicima iz zemalja s mnogo nižim standardom, poput Nepala ili Pakistana, domaći radnici će izgubiti pregovaračku moć. Time se ruši cilj poboljšanja uvjeta rada i života – poslodavci će birati jeftiniju radnu snagu, a mladi i kvalifikovani nastaviti odlaziti.

Raspodjela prosječnih plaća po kantonima dodatno oslikava nejednakosti unutar Federacije. Dok radnici u Sarajevu prosječno primaju 1.887 KM, u Srednjobosanskom kantonu ta brojka iznosi 1.348 KM – razlika od 539 KM.

Dakle, po visini prosječne plaće prednjači Kanton Sarajevo. Iza KS slijedi Hercegovačko-neretvanski kanton gdje je prosječna plaća 1.587 KM, potom Bosansko-podrinjski kanton s prosjekom od 1.516 KM. Prosječna plaća u Kantonu 10 je 1.478 KM, a u Posavskom je tek 7 KM niža, 1.471 KM. Prosjek u Unsko-sanskom kantonu je 1.437 KM, a u Tuzlanskom 1.434 KM. Prosjek u Zapadnohercegovačkom kantonu je 1.412 KM. U Zeničko-dobojskom kantonu prosječna plaća tek je neznatno prešla 1.400 KM, tačnije, iznosi 1.401 KM. Jedini kanton u kojem prosječna plaća nije dostigla ni 1.400 KM je Srednjobosanski.

Rast plaća u BiH, iako na papiru izgleda impresivno, u stvarnosti je još uvijek nedovoljan za život dostojan čovjeka.

Dok vlast slavi uspjehe kroz statističke pokazatelje, realnost građana i dalje je ispunjena brigama, štednjom na osnovnim potrebama i konstantnom borbom da se sastavi kraj s krajem. Bez dodatnih mjera – od poreske reforme, preko podrške poslodavcima, do kontrole cijena i jačanja domaće proizvodnje – puko povećanje plaća ostat će samo kozmetička promjena u ekonomskoj slici koja iz temelja zahtijeva rekonstrukciju.