Vijesti iz Fojnice i okoline
U vremenu kada društvo često traži uzore, porodica Mehić iz Fojnice daje primjer kakav se rijetko viđa – četvoro djece, Alija, Sumeja, Sendžana i Muhamed, krunisali su svoje školovanje diplomom jedne od najuglednijih obrazovnih ustanova u Bosni i Hercegovini – Gazi Husrev-begove medrese.
Odrasli u domu rahmetli Zahida i Fatime Mehić, ova braća i sestre su svojim zalaganjem, karakterom, vjerom i trudom ispisali stranice ponosa ne samo za svoju porodicu, nego i za cijelu Fojnicu. Njihove biografije, objavljene u medresanskim godišnjacima, govore o mladim ljudima izuzetne energije, nesebičnosti, inteligencije i predanosti znanju i zajednici.
Alija Mehić, rođen 1998. godine, prepoznat je kao lider u pravom smislu te riječi – kapiten školskog fudbalskog tima, najdugovječniji predsjednik razreda, omiljeni među profesorima i vršnjacima. Svojom pozitivnom energijom, harizmom i osmijehom nije ostavljao nikoga ravnodušnim. Alija je svoj put nastavio ka mašinstvu.
Sumeja Mehić, rođena 2002. godine, ostavila je neizbrisiv trag u ženskoj sekciji Medrese. Njen osmijeh, skroman karakter i unutrašnja smirenost krasili su svaki dan škole. Predsjednica razreda, uzorna učenica i čuvarica vrijednosti Kur’ana – Sumeja je danas posvećena ekonomiji i pedagogiji.
Sendžana Mehić, rođena 2003. godine, djevojka čije se ime teško zaboravlja, bila je primjer blagosti, vedrine i snage. Uvijek je širila pozitivnu energiju, imala spreman osmijeh i ruku podrške. Svojim ponašanjem i riječima vraćala je vjeru u dobrotu ljudi. Nastavila je putem koji spaja vjeru i znanje.
Muhamed Mehić, najmlađi, rođen 2006. godine, poznat pod nadimkom Mux, bio je duša razreda. Vedrog duha, omiljen među profesorima i drugovima, nosio je titulu predsjednika razreda i predsjednika Udruženja učenika. U njegovim očima odražavala se mudrost koja prerasta godine. Nastavlja svoje školovanje na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Ova četvorka, svako na svoj način, svojim djelima i riječima ostavila je pečat. Povezani krvlju, ali još više vrijednostima, oni su ogledalo porodičnog odgoja, vjere i truda. Zahvaljujući njima, Mehići su postali simbol čestitosti i uspjeha.
U vremenu kada često čujemo kako je omladina izgubljena, sestre i braća Mehić nas podsjećaju da je nada itekako živa. Oni ne traže aplauze, ali ih svakako zaslužuju.
Neka njihov primjer bude podstrek drugima – da se trud isplati, da vjera i znanje idu ruku pod ruku, i da dom iz kojeg izrastu ovakva djeca – nije ništa manje od blagoslova.
