Hodžina sjećanja (10) Remzija Ahmetak (1953-2012): ”Ovo je onaj džennetski miris”!

Majka je sanjala sina u džennetu i miruhala džennetski miris

Remzija Ahmetak (Muhić) je rođena 3. 1. 1953. godine u Rovni, općina Busovaća.

Piše: prof. Mensur-ef. Pašalić

Udala se u Fojnicu za hadžiju Ahmeda Ahmetka 8. 2. 1974. godine. U braku su dobili  kćerku Almu (Beganović) te sinove Almira i Admira. Remzija-hanuma je jedan od primjera vjere, porodične brige, majkine posvećenosti i ljubavi te posebnog kerameta (nadnaravna počast darovana Allahovim prijateljima-evlijama) kojeg su mnoge majke svjedočile tokom agresije na našu Domovinu.

Njen suprug, hadžija Ahmed, ispričao nam je da je plemenita Remzija-hanuma u praskozorje rata, jedne večeri, sanjala sebe, muža Ahmeda i sina Almira u džennetu uz neopisiv miruh džennetskog mirisa. Naravno, shodno islamskoj tradiciji, kazali  su “hajr inšallah” i Allahu prepustili svoju budućnost.

Odmah, početkom rata, njihov sin Almir se kao maloljetni borac (rođ. 4. 11. 1976. godine) pridružio herojskoj Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Kao “dičovac” hrabro je učestvovao u mnogim značajnim bitkama.

Tako je sa dvojicom suboraca iz 145. Slavne brdske brigade 21. 6. 1995. godine, na ulazu u Trnovo, zarobio 12 vojnika i pukovnika tzv. vojske rs-a. Nažalost, prilikom izvlačenja, Almir i njegovi suborci su poginuli, a tijela su im ostala na neprijateljskoj strani. Angažmanom Komisije za razmjenu, njihova tijela su dovežena u mrtvačnicu bolnice Koševo, a babo Ahmed je identifikaciju sina Almira obavio 20. 8. iste godine.

Tom prilikom, vjerom u Allahov kader i ljubavlju prema sinu, hadžija Ahmed nije koristio nikakvu masku za razliku od drugih kojima nisu bile dostatne ni vojničke maske protiv bojnih otrova. Hadžija Ahmed se u Fojnicu vratio prolaskom kroz tunel, preko Igmana i Bitovnje.

Svojoj  Remzija-hanumi je saopćio da je identificirao njihovog sina Almira te da će mu uskoro obaviti dženazu. Uslijedio je tegobni huk, uzdah i suze koje ne teku iz očiju nego iz srca majke pod kojim je rastao Almir. Kada se Remzija-hanuma malo smirila, hadžija Ahmed je otišao da se istušira i presvuče. Primjetio je da njegova Remzija-hanuma nekoliko puta odlazi u ostavu gdje je skinuta hadžijina odjeća. A onda, na njegov upit zašto to čini, Remzija-hanuma je rekla: “ Hadžija, ovo je onaj džennetski miris koji sam sanjala. Ti si ga donio na svojoj odjeći”!

Subhanallah!

Remzija-hanuma Ahmetak je na Bolji svijet preselila 23. 2. 2012.  godine i u džennetskim baščama, uz neopisivi džennetski miris,  pridružila se svom sinu šehidu Almiru, inšallah!

Fojnica, 4. 5. 2025. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić