Hodžina sjećanja (5): Zahid Nišić (1939-2002)- Oživio je tradiciju ramazanskog pucanja iz prangije

Hodžina sjećanja (5): Zahid Nišić (1939-2002)- Oživio je tradiciju ramazanskog pucanja iz prangije.

Piše: prof. Mensur ef. Pašalić

U gornjomahalskoj, Muharem-efendijinoj, džamiji bio sam imam deset, a muallim četrnaest godina jer je tu bio centralni gradski mekteb u vrijeme gradnje nove Čaršijske džamije (1984-1988).

Za evidentne rezultate mladog i perspektivnog imama zaslužne su, pored ostalog, čestite džematlije među kojima posebno mjesto pripada Zahidu Nišiću.

On je rođen u Fojnici 30. 11. 1939. godine. Roditelji mu bjehu Osman i Hata (Softić). Radni vijek je proveo u finalnoj preradi drveta Šipad Vranica-Fojnica. Sa suprugom Samijom (Lušija) dobio je kćerku Ilhanu i sinove Abasa i Samira.

Dakle, Zahida pamtim kao „običnog“ pravdoljubivog i druželjubivog džematliju, iskrenog u komunikaciji i spremnog za akciju prema njegovim mogućnostima.

Bio je među fojničkim osnivačima i promotorima političko-nacionalnog projekta SDA. Svojedobno je kao buntovni i osviješteni mladić proveo noć u zatvoru u Kiseljaku jer je tražio da mu u ličnoj karti piše Musliman, a tadašnja komunistička vlast je Bošnjacima  nudila izbor između Srbin, Hrvat i Neopredjeljen.

Inače, Zahid je bio nepokolebljivi borac za istinu pa makar i na uštrb sebe. I danas se prepričava dijalog iz kafane IVZ-a u jesen 1988. godine kada Rešad Dizdarević, urednik monografije „Fojnica kroz vjekove“, pita prisutne za mišljenje o ovoj tek objavljenoj knjizi. Zahid je, srčući kahvu i pušeći škiju, smireno i odvažno rekao: „ Knjiga je dobra, ali nije istinita“! Zbog ovoga hrabrog odgovora prisutni su, osim urednika koji je opsovao i ljutito napustio kafanu, heftu častili Zahida kahvom kod kahvedžije Nasira.

Zahid Nišić je uz svog babu, derviš Osmana, zavolio džamijski zikr uoči petka i ponedjeljka. Njemu se predavao srčano, energično, potpuno i uz glasno veličanje Allaha dž.š. Imali smo dojam da se u tim trenucima Zahid prepusti Stvoritelju, isključi iz dunjaluka i „zaplovi“ drugim svijetom.

Zahid je u ramazanu 1991. godine, nakon više od pedeset godina, Fojnici vratio tradiciju oglašavanja iftara pucanjem iz prangije.

U dogovoru sa odgovornim, Zahid je sa taksistom Ahmedom Burekovićem odvezao prangiju (stari top težak stotinjak kg) na uzvišenje iznad Atik džamije pa ju je spustio sa sinovima do današnjeg vidikovca. Napunio je prangiju novinskim papirom i barutom koga su mu obezbijedili fojnički lovci i g. Sveto iz vojnog odsjeka. Prvo ispaljenje iz prangije zatreslo je Fojnicu, papirićima zabijelilo Hadroviće, a izmamilo silnu radost i osmijeh na Zahidovom licu. Tako je ovaj, sada zaštitni znak fojničkih ramazana, ponovno postao neizostavni dio  vjersko-kulturnog dekora ponosnih fojničkih muslimana.

Zahid Nišić je na ahiret preselio 25.1.2002. godine, a ukopan je u Šećerhanovoj bašći.

Allah mu podario lijepi džennet!

Fojnica, 7. 4. 2025. godine

Prof. Mensur-ef. Pašalić