Sjećanje na mog rahmetli babu, šehida borca Armije Bosne i Hercegovine 30.3. 1995. – 30.3. 2025.
Sjenke prošlosti su tako jake da i stijena od suza napukne, od sjećanja od kada nisi sa nama, sa svojim voljenima, zbog prokletog rata i proklete planine Treskavice.
Doslovno, tek si postao čovjek, a borac u srcu, bez trenutka razmišljana, oduvijek si bio, u iščekivanju teških dana za domovinu baš kao i sada 2025 godine, gdje se nešto opasno sprema na ovom teškom dunjaluku!
Moj BABO je rođen u našoj Bosni, u gradu Kreševu, u gradu gdje je tokom 1992. bila zona opasnog života.
Svi su ga od milja Kreševljak zvali, i jedan je od heroja svoga kraja i svoje domovine.
A u Kreševu gradu, tu je živio i život je dao, za svoju porodicu, svoj narod i svoju Bosnu i Hercegovinu.
A nekako, gotovo svaku noć mi moj lijepi BABO, dođe u san, pomiluje mi lice ponosno na tebe BABO.
I ovo dobro zapamtite do sudnjeg dana „I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli:“Mrtvi su!“ Ne oni su živi, ali vi to ne znate.“