Ismet Imamović je rođen 7.7. 1958. godine u Fojnici.
Roditelji mu bjehu Mustafa i Rabija (Kunić).
Osnovnu školu je završio u Fojnici, srednju kuharsku u Sarajevu, a daljne školovanje i specijalizaciju iz gastronomije je realizirao u Opatiji i Beogradu.
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Čitav radni kuharski vijek je proveo u Reumalu gdje je 2017. godine i penzionisan na poziciji šefa kuhinje.
Oženio je se Nerminom (Buharalija) 28.6.1980. godine sa kojom je u sretnom braku dobio kćerke Aminu (Kršić) i Samiru (Klisura) te sina Mustafu.
Dakle, kuharstvo je bilo njegova profesija, osobno zadovoljstvo, ali i životni stil.
Kao istinski master chef, organizirao je i pripremao sa vrijednim kuharima predivna, ukusna, obilna i lijepo dekorirana jela po kojima je Reumal, uz medicinske terapije, naročito prepoznatljiv.
Nesvakidašnjom umješnošću i kretivnošću „iz ničega“ je spravljao nezaboravna jela.
Posebnim senzibilitetom je spajao elemente zapadne kuhinje sa bosansko-orijentalnom kuharskom tradicijom.
Pamtimo anegdotu kada je francuska ambasadorica gđa Maryse Berniau 2010. godine, na završetku petodnevne škole francuske kuhinje u Fojnici, bila očarana Ismetovim bosanskim specijalitetima kojima nije mogla odoljeti, a da francuske delicije nije uopće probala.
Inače, Ismetu su najveći komplimenti bili prazni tanjiri nakon jela i tu nas je podsjećao na majke koje su bdjele na djecom tokom njihovog objedovanja te bile sretne njihovim apetitom i gurmanlukom.
Svoje znanje i umjeće u kuharstvu uspješno je prenosio na mlade kao predavač učenicima Ugostiteljsko-turističke škole pri SMŠ „Zijah Dizdarević“ .
Ismet Imamović je bio redovni džematlija Čaršijske džamije koji je vazove, dove i programe pratio sa posebnom emocijom i suznih očiju.
Bio je sigurnost u pripremama velikih džematskih iftara, ašure, spravljanja mevludskog šerbeta i hrane na tradicionalnom mevludu na Prokoškom jezeru.
Hadž je obavio 2009. godine, a kuriozitet je da su s njim bili supruga Nermina, sestra Zijada, zet Hazim Bećirspahić i snaha Adila (supruga šehida Mirsada) čiji brat Zakir Selimović je, također, iste godine zijaretio Časna mjesta.
Ovaj zajednički odlazak na hadž je potvrdio hadži Ismetovu cjeloživotnu pažnju, brigu i ljubav prema porodici i najbližima.
Svakoga dana je, nakon posla, išao u Pločare da bude uz majku Rabija-hanumu u duhu Poslanikovog hadisa „da je džennet pod majčinim nogama“. Naravno, istovremeno je bio primjer poštovanja i uvažavanja spram punca r. Safeta i punice Fatima-hanume.
Nakon penzionisanja, zdravlje hadžije Ismeta je postalo rovito. Ipak, on je i u bolesti pokazao svoj iman i stabilnost te je do konca života govorio da je dobro i zahvaljivao Allahu na svemu.
Hadži Ismet Imamović je na Bolji svijet preselio 28.3.2021. godine i ukopan je u fojničkom Porčinom haremu.
Neka mu Milostivi podari džennetski smiraj!
Fojnica, 01.3. 2025. godine
prof. Mensur-ef. Pašalić