Nana Fata se sprema za Ramazan. Idrizbegović: “Hoćete li moći postiti?” Nana Fata: “Hoću! Bolesna sam, po četiri puta udaram inzulin! Kad mi šećer padne – ne mogu postiti, ali napostim to poslije Ramazana! Ja svoje napostim!”
Idrizbegović: “Ko obilazi nanu Fatu u hladnim zimskim danima? Ima li komšija?” Nana Fata: “Nema nikog! Mojim komšijama je krivo što nisam svoje prodala! Baš me briga! Dao bi svako tuđe, ja ne dam svoje! Teško je sam živjeti!”
Idrizbegović: “Dolaze li političari?”
Nana Fata: “Nema nijednog! Dolazili su svi da ja dam, a kako ja nisam dala svoje – i oni su od mene otišli! Svađala sam se sa političarima! Nek sam ja svoju avliju zagradila! Zagradila sam sve trojici, dobila malo odštete i otišla na hadž