Nekada je bila prelijepa djevojka iz Udbine koja je uvijek nosila crveno… na kraju je pokopana kao usamljena starica na koju je sreća bila odavno zaboravila. Milka Perić, Crvenkapica iz Udbine, koju su hiljade ljudi upoznale zahvaljujući YouTube video zapisima.
Milka Perić godinama je živjela i prezimljavala bez krova nad glavom i ogrjeva, imala je jedan obrok dnevno, ali je odbijala milostinju i do kraja života ostala je veliki lokalpatriot.
Udbinu nije htjela napustiti nikada, pa čak ni u najgora ratna vremena. Tokom rata 1995., tada 47-godišnja Milka, nakratko je otišla u Banju Luku, ali vratila se desetak dana nakon što je otišla. O Udbini i njenim stanovnicima znala je sve. I svi su poznavali Milku.
Milka je zahvaljujući YouTubeu poslednjih nekoliko godina života dobila nešto ljubavi i saosećanja, barem kroz poklone i pisma koja su joj slali gledatelji.
Na YouTube videozapisima Milke izmjenjuju se bijes, ogorčenost, istinska ljubav prema životu i sreća usamljene starice kada ima koga počastiti kafom.
Život je Milki oduzeo gotovo sve – ljepotu, porodicu, dom i razum. Imala je samo 13 godina kada joj je umrla majka, a otac se uskoro oženio drugom ženom.
Imala je 16 godina kada su je primili u pilanu da radi kao pisarka, jer je imala predivan rukopis. Bila je izrazito lijepa i uvijek je nosila crveno. Nakon teške životne epizode u koju je, govori se, bio upleten direktor pilane, Milka je prebačena u pogon gdje je godinama radila teški fizički posao s muškarcima.
Budući da je rođena i živjela u selu Tolići, nije mogla živjeti tamo i putovati na posao pa joj je pilana dodijelila baraku. Za života starica nekoliko puta opisuje pakao koji je prolazila kao maloljetna djevojka među radnicima pilane, pogotovo jer su joj dali sobu pored muškog toaleta.
Često je ponavljala da se jako bojala u situacijama kada bi se radnici potukli u pilani pa je trčala i krila se u grmlju. Na poslu je doživjela i nesreću kada joj je pila uhvatila kosu i počupala je.
U nesreći je Milka izgubila i dio kože, a ubrzo nakon toga i razum. U pilani je postala predmet ismijvanja, a krajem osamdesetih otišla je u prijevremenu penziju. Od nesreće u kojoj je izgubila kosu nosila je kape, mnoštvo kapa po kojima je znaju svi koji su je vidjeli uživo ili na YouTubeu.
U Oluji je otišla, ali se brzo vratila. U rodni kraj Milka se vratila nakon desetak dana iz Banje Luke u koju je izbjegla, a iz Udbine više nikad nije odlazila. Postala je samotnjak, počela kompulzivno sakupljati stvari i smeće, a tokom posljednjih dvadeset i pet godina promijenila je nekoliko objekata u kojima je živjela. Sve su to bile napuštene kuće bez vode i struje.
Baka Milka spavala je u mračnim, vlažnim i hladnim ruševinama u kojima je skupljala sve što bi drugi bacili. Kapu, odnosno više njih, nikad nije skidala. Općina Udbina osigurala joj je starački dom, ali je Milka odbila preseliti se. Bojala se kako će preživjeti bez svoje penzije koja je do njezine smrti iznosila oko 1500 kuna.
Starački dom osigurao joj je jedan topli obrok dnevno koji bi joj radnici ostavili na prozoru.
Milka, bi nakon što istrese bijes i gorčinu u psovkama i prijetnjama, sjela na kafu i razgovarala sa posjetiocima, koji su je snimali, kao i svaka druga osoba.
Znala je sve o svima. Odlično je čitala, poznavala kraj i sve događaje koji su se odigrali tokom njenog života. Milka je, u djevojačko doba bila izrazito lijepa djevojka. Jednom na sajmu u Zagrebu radila je kao hostesa za jednu švicarsku firmu i tom prilikom na poklon je dobila sat.
Milka je imala dva brata i sestru i pretpostavlja se da su se oni tokom rata odselili u Srbiju. Milka je često spominjala majku koja je umrla dok je bila dijete, oca kojemu je konj prebio nogu i maćehu za koju je govorila da je bila “vražija”.
Posljednjih devet godina, otkako je postala svojevrsna zvijezda Udbine, Milka je dobila empatiju i ljubav nepoznatih ljudi koji su je gledali na You Tube-u. Povremeno je dobijala pakete s hranom i odjećom, a mnogi su joj slali i nešto novca za kafu.
Milka Perić pokopana je u porodičnoj grobnici u svom rodnom selu Tolići u općini Udbina 2022. godine. Pokop je finansirala općina Udbina. Milka je sahranjena dostojanstveno.
Bilo bi lijepo vjerovati da je konačno dobila sav mir, toplinu i ljepote koje je odavno zaslužila, a život joj nije pružio.