Na prekrasan sunčan oktobarski dan, put nas je doveo do imanja hanume Salihe Salihagić, jedinstvene žene u Ostružnici, koja sa ponosom nastavlja tradiciju mlinarenja staru preko stotinu godina. Saliha je možda jedina žena na ovim prostorima koja i dalje melje žitarice – kukuruz, pšenicu, raž, heljdu – koristeći mlin naslijeđen od svog dede, Edhem-age Salihagića i oca Tajiba. Oni koji dolaze po njeno kukuruzno brašno tvrde da je pura napravljena od njega nešto najbolje što su probali.
Porodična priča Salihagića seže unazad više od jednog stoljeća. Edhem-aga, Salihin dedo, imao je hidrocentralu u Ostružnici, koja je pokretala pilanu i mlin. Godine 1924. sagradili su veliku porodičnu kuću, a hidrocentrala je snabdijevala energijom njihov impozantni pogon. Međutim, tokom procesa nacionalizacije, mašine su im konfiskovane i prebačene u Vranicu.
Uprkos tome, Edhem-aga nije klonuo duhom, ponovo je napravio pilanu i vratio se poslu, pokazujući istrajnost koja i danas krasi njegovu porodicu.
Salihino imanje, smješteno uz rijeku Fojnicu, odiše historijom i tradicijom. Iako rijeka dodaje posebnu ljepotu krajoliku, za njen rad je presudna voda Pilanskog i Mlinskog jaza, koji su pokretali proizvodnju u davnim vremenima.
Čak i tokom ratnih godina, porodica Salihagić je ponovo osposobila svoju hidrocentralu, omogućivši tako da imaju barem jednu sijalicu u kućama u najmračnijim trenucima rata.
Edhem-aga, o kojem Saliha rado priča, ženio se dva puta, oba puta ženama iz ugledne porodice Sikirić. Iz tih brakova dobio je 12 djece – 6 sinova i 6 kćeri, a među njima i šejha Halida ef. Salihagića, istaknutu ličnost islamske zajednice. Njegovi unuci, Raif, Faik i Rešad Dizdarević, kasnije su postali politička elita u bivšoj Jugoslaviji, a tragovi njihove porodične tradicije i danas se osjećaju.
Na ulazu u Salihino imanje dočekuje vas velika bosanska kanata, a kad kročite unutra, pred vama se otvara očaravajuća bosanska avlija. U njoj, uz šarenilo cvijeća i plodnu baštu, smješten je pravi mali muzej na otvorenom.
Stare mašine, nekada neophodne za rad na mlinu i u poljoprivredi, danas stoje kao tihi svjedoci prošlih vremena. Saliha nije samo čuvarica porodičnog naslijeđa, već i živa veza sa prošlošću, održavajući priču Salihagića i Ostružnice živom za generacije koje dolaze.
Njezin trud i predanost radu ne samo da su sačuvali rijetku vještinu, već su stvorili oazu mira i tradicije, gdje posjetitelji mogu osjetiti duh prošlih vremena, uživajući u jednostavnim, a tako dragocjenim čarima prirode i zanata. Saliha Salihagić je primjer snage, upornosti i ljubavi prema porodičnoj baštini, čuvajući tradiciju koja je oblikovala cijele generacije.
Svako ko se uputi u Ostružnicu, neka obavezno posjeti Salihino imanje, jer ono nije samo mjesto gdje se melje brašno, već živi spomenik jednog davnog, ali neizbrisivog vremena.
Harun Pašalić/mahalla.ba