Učiteljica Aferdita Topalović odlazi u penziju nakon što je poučavala generacije fojničkih učenika

Odlazak u penziju učiteljice koja je oblikovala generacije učenika: Aferdita Topalović

Aferdita Topalović, rođena 20. februara 1959. godine, nakon dugogodišnjeg posvećenog rada s djecom, odlazi u zasluženu starosnu penziju.

Rođena u Prištini, kćerka Mustafe Kolshija i Asije-Simke Čohadžić, Aferdita je s dvije godine doselila u Fojnicu, grad koji će postati njen dom i mjesto gdje će ostaviti neizbrisiv trag u obrazovanju mnogih generacija.

Njena životna priča počinje kada je njen otac Mustafa, u posjeti prijatelju Medžidu Čohadžiću u Fojnici, upoznao njenu majku Simku. Ljubav koja se rodila između Mustafe i Simke dovela je do formiranja porodice koja će kasnije oblikovati Aferditin put. Odrastajući u Fojnici, Aferdita je stekla srednju pedagošku školu u Sarajevu, nakon čega se 1980. godine udala i preselila u Vlasenicu. Međutim, zbog ratnih okolnosti 1992. godine, vratila se u Fojnicu.

Aferdita je svoj profesionalni život posvetila radu s djecom, oblikujući mnoge generacije učenika. “Kada se radi s djecom, trenutno ne vidiš svoj uspjeh, ali kasnije se vidi,” često je govorila. Njen osnovni cilj bio je da njeni učenici prvo postanu dobri ljudi, a tek onda inženjeri, doktori ili bilo što drugo. “Prvo insanluk, pa sve ostalo,” naglašavala je. Najveće zadovoljstvo za Aferditu je bilo kada bi je bivši učenici prepoznali, pozdravili i izrazili želju da i njihova djeca budu pod njenim pedagoškim okriljem.

Posljednje dvije godine bile su izazovne za Aferditu zbog borbe sa zdravljem. Ipak, snagu su joj davali porodica i učenici, te je danas, hvala Bogu, u odličnom zdravstvenom stanju. Veliku pomoć u tom periodu pružio joj je Fojničanin Salem Hadžimejlić preko udruženja Pomozi.ba, na čemu je izuzetno zahvalna.

Osim što je bila predana učiteljica, Aferdita ima i hobije koji joj ispunjavaju slobodno vrijeme. Bavi se dekupažom, umjetničkim ukrašavanjem predmeta od drveta i metala, kao i radom s epoksi smolom. Iako odlazi u penziju, Aferdita ima želju da nastavi raditi s djecom, prenoseći svoje znanje i ljubav prema učenju na nove generacije.

Aferdita je ponosna majka dvojice sinova, Amira i Džavida, koji žive u Njemačkoj, te sretna nana troje unučadi.

Njena priča je inspiracija mnogima, a njen doprinos obrazovanju i zajednici ostat će trajno upamćen.