Prije 19 godina, davne 2005. godine Karić je kao vozač autobusa prevozio hadžije iz Bugojna u Mekku i nazad. Upravo tada stvorila se želja i nijjet (namjera) da isti taj put prođe pješke. Iako je to htio učiniti dosta ranije, ova godina je, nakon dugogodišnjeg rada, godina kada je sve napustio i krenuo ka svetom mjestu muslimana.
“Sve je to bilo sanjarenje dok nisam na Facebooku vidio da je Senad Hadžić iz Banovića krenuo pješke u Mekku da obavi hadždž. S obzirom na to da me ta vijest iznenadila, a on je već stigao na Pester, to je bilo 2012. godine, kada sam i sam odlučio krenuti. Međutim, rat u Siriji se dogodio i morao sam odgoditi polazak. Kada sam ponovo na Facebooku vidio čovjek krenuo prošle godine iz Austrije, ja sam odmah u sebi zanijetio da krećem 1. januara. Ali, 2024. donese rat z Gazi i zbog toga je moj polazak bio upitan i neizvjestan”, govori nam Karić.
Ističe da o njegovom polasku u februaru prema Mekki niko nije znao. Samo je krenuo.
“Radeći kao vozač, dok sam na pauzi, planirao sam sve od rute kretanja do potrebnih stvari i opreme i po malo kupovao po čitavoj Evropi na što sam naišao. Kao dugogodišnji planinar, znam šta mi treba. Najosnovniji dio opreme je ranac i cipele, ono ostalo se kupuje i u putu jer se ne može sve nositi. Tu nisam imao problema, a i kondicijski sam spreman. Guglajući rutu, a to sam usavršio radeći poslove vozača, odredio sam rutu s ukupnom kilometražom, ali to nije zvanično jer i dalje su ratna dejstva pa sam to ostavio da korigujem po potrebi gdje do sada hvala Allahu ide bez ikakvih problema”, dodaje u razgovoru za Klix.ba naš sagovornik.
Njegova ruta započela je u Busovači, a zatim je posjetio Sarajevo, Sandžak, Kosovo, Makedoniju, Grčku i Tursku, dok su pred njim Sirija, Jordan, Saudijska Arabija, Medina i Mekka čime završava put dug oko 5.200 kilometara.
U međuvremenu je spoznao da kroz Kosovo ne može proći jer nije imao vizu, zbog čega je tranzitovan, a Siriju će zbog nesigurnosti preletjeti avionom.
Trenutno je prešao oko 1.400 kilometara, a dnevno prelazi oko 40 kilometara što će kako kaže biti dovoljno do kraja, da bi stigao na vrijeme.
Svoje pješačenje će završiti u Medini, a tokom pohoda zadesio ga je i mjesec ramazan te posti od prvog dana.
“Ulaskom u Tursku počeo je ramazanski post, hvala Allahu, do sada postim od prvog dana bez opterećenja i lagodno podnosim. Samim tim i zdravstveno stanje mi je hvala Allahu stabilno i pored toga što za mjesec i pol navršavam 67 godina. Nadan se, uz Allahovo određenje, da će i u buduće biti stabilno. Do kraja Turske ostalo je oko 600 km, što je pola puta”, kazao je naš sagovornik.
Gdje god da je došao, imao je podršku ljudi koji su ga pomogli na njegovom putu, a jedan od imama turske džamije napisao mu je i poruku koja mu je otvorila brojna vrata na putu kroz Tursku.
“Nadam se da će ostatak puta još bolje ići jer što više prelazim, sve sam čvršći, zahvaljujući upravo nijjetu koji je u pitanju, a to je posjeta najsvetijem mjestu na dunjaluku čemu se i radujem, a ta radost se ne može opisati”, pojašnjava Karić.
Na kraju je istakao da je velika čast doživjeti i upustiti se u ovaj ni malo lagan projekat, ali da vjeruje da će uspjeti te da se ne može platiti stečeno iskustvo.
“Ja sam u sebe bio siguran i odlučio sam uz Allahovu milost krenuti na put i obavit svoj iskreni nijjet sa završnicom na Arefatu i posljednjem tavafu oko Bejtullaha”, zaključio je Karić.