Za BBC je govorila učiteljica, koja je izgubila svih 32 učenika.

Kada je prije nedelju dana osjetila zemljotres jačine 6,8 stepeni po Rihterovoj skali, odmah je pomislila na svoje učenike.

Nesreen Abu ElFadel bila je u Marakešu, a Adaseel, planinsko selo, bilo je dom njene škole i učenika, i bilo je bliže epicentru.

Učiteljica arapskog i francuskog jezika vratila se u Adaseel gdje je otišla u potragu za djecom.

Otkrila je da je svih 32 – u rasponu od šest do 12 godina – poginulo.

– Otišla sam u selo i počela da pitam za svoju djecu: Gdje je Somaja? Gdje je Jusef? Gdje je ova devojčica? Gdje je taj dečko? Odgovor je stigao nekoliko sati kasnije: Svi su mrtvi – rekla je.

Oni su bili među skoro 3.000 ljudi poginulih u najjačem zemljotresu ikada zabilježenom u Maroku, koji je pogodio 8. septembra uvečer.

Najteže su pogođena područja južno od Marakeša, gdje su mnoga planinska sela potpuno uništena. Adaseel je bio jedno od tih mjesta.

ElFadel se prisjetila kako je čula za ono što se dogodilo šestogodišnjoj Khatiđi.

Spasioci su pronašli tijelo djeteta koje je ležalo pored njenog brata Mohameda i njene dvije sestre, Mene i Hanan. Svi su bili u krevetu – vjerovatno spavali – tokom potresa, i svi su išli u školu gospođe ElFadel.

– Hadija mi je bila omiljena. Bila je jako fina, pametna, aktivna i voljela je pjevati. Dolazila je kod mene kući, a ja sam volljela učiti je i razgovarati s njom – ispričala je.

Nastavnica jezika je svoje učenike opisala kao “anđele” i kao djecu punu poštovanja koja su željna učenja. Uprkos borbi sa siromaštvom i strašnom krizom troškova života, djeca i njihove porodice smatrale su da je polazak u školu “najvažnija stvar na svijetu”.

– Naš posljednji čas je bio u petak navečer, tačno pet sati prije nego što je pogodio potres – rekla je ElFadel.

– Učili smo himnu Maroka i planirali da je otpjevamo pred cijelom školom u ponedjeljak ujutro – dodala je.

Uprkos svom mirnom glasu, pati od traume. I dalje ne može da shvati šta se desilo njenim učenicima i njenoj školi.