Fojnicu je priroda obdarila brojnim prirodnim ljepotama. Jedno od njih je i katunsko naselje Vrtača, koja se nalazi na istoimenoj planini sjeverozapadno od Prokoškog jezera.
Tu se nalazi sedamdesetak katuna čiji su vlasnici većinom iz naselja Prokos u Fojnici. Katunsko naselje je udaljeno oko 13 kilometara od Fojnice, a do kojeg se dolazi preko Tovarišta asfaltnom trakom, a dalje makadamskim putem uz pjenušavu bistru riječicu Borovnicu do Vrtače.
Vrtača i vrhovi oko nje se teritorijalno naslanjaju na opštinu Gornji Vakuf pa je ovo i mjesto susreta brojnih ljudi u potrazi i branju borovnice, brusnice i drugog ljekobilja kojim ova planina obiluje.
Predivan sunčani dan smo iskoristili da posjetimo ovo mjesto, a domaćin nam je bio Enver Bašić, šef uslužnih djelatnosti Šumarije SBK-a koji je, možda, i najzaslužniji za održavanje puta prema Vrtači i što je moguće stići na istu i malim automobilima.
Enver nas je proveo okolnim vrhovima i upoznao nas s toponimima poput Sikire, Derala, Tikve, Drcelja, Kraljevog guvna, Vitreuše…
Interesantno je da sa ovih lokacija koje se nalaze u krugu od dva kilometra možete vidjeti dijelove Sarajeva, Konjica, Gornjeg Vakufa, Prozora, Travnika.
Na granici opština se nalazi i izvor rijeke Vrbas za kojeg možemo samo kazati da manjeg izvora, a veće rijeke na svijetu nema.
Ipak, da se vratimo Vrtači…
Vrtača je doživjela svoju ekspanziju u posjeti posljednjih godina osposobljavanjem putne komunikacije. Brojni ljubitelji planine i čistog zraka ovdje dolaze kako bi uživali u šetnji, branju plodova, ali i u ukusnoj hrani koje lokalno stanovništvo sprema.
Enver nam i pokazuje prelijepi hladnjak sa ognjištem kapaciteta 20 sjedećih mjesta koji je otvoren za sve putnike namjernike.
Karakterističnost ovog naselja se ogleda i u tome što veliki broj vikendica ima solarne panele pa samim time imaju struju te su uprilici imati svjetlo u vikendicama, frižidere i drugu elektronsku opremu.
Kod vrijedne hanume Sabahete Omerčević smo svratili da popijemo kahvu, a ona nam je iznijela i domaći hljeb, domaći mladi sir, domaći kajmak, džem, borovnice pa se sohbet odužio. A opisati ukus hrane i ljepotu ispijanja kahve na 1500 metara nadmorske visine je nemoguće, to se može samo doživjeti.
Sabaheta na Vrtači boravi od početka jula do kraja septembra, a usvome vrtu ima posađen luk, krompir, tikvice, mrkve, repu, grah, ali i raznoliko cvijeće.
Sabaheta drži i krave pa pravi svoj sir i ostale mliječne proizvode, a posebna delicija u kojoj gosti uživaju je Sabahetina pita zeljanica i vareni krompir sa domaćim sirom.
U povratku sa Vrtače smo sreli i našu dragu Mejru Merdžanić sa fojničke Zelene pijace kako guli krompir za večeru te smo se dogovorili da ćemo u srijedu, ako Bog da, napisati jednu interesantnu priču o njenom životu koji je sve, samo nije običan.
U nastavku pogledajte fotografije koje smo zabilježili sa Vrtače i okolnih vrhova uz želju da će i vas, dragi čitaoci, ponukati da dođete i uživate u ovoj Bogom danoj ljepoti.