Vijesti iz Fojnice i okoline
Koliko puta ste čuli da su se mladenci požalili kako im je, umjesto poklona ili novca, neko od gostiju na vjenčanju ‘uvalio’ praznu kovertu? Vjerovali ili ne, to se zaista događa.
A kako to obično bude, “prevarant” ostane neotkriven jer su mladenci bili uzbuđeni, opijeni srećom i svime što se oko njih da bi primijetili ko im je kakvu kovertu dao u ruke…
Na jednom srbijanskom forumu je tako jedna bivša mlada, a sad sretno udana žena po imenu Barbara, otkrila da je na svom vjenčanju dobila ne jednu, ne dvije, već tri takve prazne kuverte…
Naime, priča je krenula o neobičnim svadbenim običajima, ali ono što je najviše ‘zapalilo forumaše jest priča o praznim kovertama. Kako je većina istaknula, nije sramota ako nemaš novaca za poklon, ali je ‘odvratno ako lažeš i obmanjuješ mladence koji su ti prijatelji ili rodbina’.
Svoje iskustvo podijelio je jedan korisnik ovog foruma po imenu Milutin, a njegova nevjerojatna priča izazvala je mnoštvo komentara na mreži… Evo što se Milutinu dogodilo:
– Oženio sam se prije 12 godina i, hvala Bogu, još sam u braku. Bolju ženu nisam odabrati i ako mene pitate, svima bih savjetovao brak. Ali poslije iskustva koje sam imao, ne bih i vjenčanje – počeo je ovim riječima svoju priču.
– Sve je bilo super, bilo je veselo, plesalo se do jedan u noć… Poslije smo, kako je to običaj, žena i ja otvarali poklone, a novac iz označenih koverti smo stavljali na gomilu. Znao sam da će biti nekih nepotpisanih poklona i koverti, uvijek se dogodi da se zaboravi čestitka u posljednjem trenutku.
A onda se dogodilo ono za što je Milutin čuo da se događalo mladencima, ali nikada nekome njemu bliskom. Naišao je na praznu kovertu…
– Otvaramo mi tako te koverte, a ljudi su davali koliko je ko imao – 20, 30, 50, 100 eura… Svako prema svojim mogućnostima. Dobar prijatelj iz vojske, a za koga sam znao da je u financijskim problemima, napravio je foru, pa je u kovertu stavio papirić na kojem piše: ‘Dajem ti 50 eura’. I stvarno mi je poslije pola godine dao novac.
Ali, da se vratim… Uzimam ja tako jednu bijelu kuvertu, i vidim da je tanka… Otvorim, a unutra ništa! – naveo je Milutin.
– Au, pa to se stvarno događa, pomislim. Pitao sam ženu je l’ ima ideju ko bi mogao biti, ona kaže da nema. Stvarno su nam svi gosti bili vrlo bliski. Ako nije porodica, onda su prijatelji iz djetinjstva. Bilo je tu njenih prijateljica i mojih prijatelja koji su doveli dečke i djevojke, a koje ne poznajemo, ali oni i nisu davali poklone. Dakle, blizak krug od 300 ljudi, a među njima “korov”… Pa, je li to moguće? – kaže Milutin.
Izdaja ga je toliko pogodila da se zainatio i želio otkriti ko je to učinio pod svaku cijenu. Razgovara je sa ženom i zaključili su da se najvjerojatnije radi o nekom daljem rođaku, jer su prijatelje koje su zvali znali od djetinjstva, odrasli su zajedno…
– Krenuo sam redom zvati one koji se nisu potpisali na poklon. Jedan rođak, drugi rođak, tetka s tatine strane, ujak s mamine i tako redom. Lijepo ja sve, pitam je l’ im bilo lijepo, zahvalim se na poklonu, pa kažem: ‘Jao, pobrkale su nam se čestitke, ne znam na čemu da se zahvalim…?” I onda oni kažu – te pekač, pa 50 eura, set posuđa, i tako… Krug se suzio, svi od rodbine su nešto dali. Ostalo mi je samo par prijatelja. Neke dvije njene prijateljice i moja tri prijatelja, od kojih sam sa jednim zaista odrastao. Išli smo zajedno u vrtić, školu, živi u mojoj ulici, druga kuća od mojih roditelja… Poslije srednje je otišao u Ameriku, bio tamo nekih desetak godina, pa kako nije bilo posla, vratio se i sad je opet kod svojih. Rekoh, daj da i njega nazovem, uvjeren da nije on prevarant – priča Milutin.
– Nazovem ga, pa opet odglumim sve po redu – zovem da se zahvalim, a ne znam na čemu… itd., kad ono tajac…. Ćuti on s druge strane telefona. Rekoh: “Zašto šutiš, što je bilo?” I tu on počne nešto muljati. Te izgubila mu se čestitka, te je stavio 200 eura, te je ostavio novac da njegovi daju… Vidim ja koliko je sati… Zahvalim mu se što je bio na vjenčanju i kažem: ‘Prijatelju, mogao si da mi reći da nemaš, ne bi bio nikakav problem… Više nikada mi se nije javio, niti ja njemu. A njegovi roditelji se crvene svaki put kad me sretnu – završio je Milutin svoju ispovijest.
Njegova priča je izazvala burne reakcije, dosta je bilo onih koji su mu čestitali što nije prešutio, a tek neki su ga nazvali ‘sitnom dušom’ i da je trebao pustiti sve i ‘ne rušiti staro prijateljstvo zbog glupih novaca’, prenosi Kurir.
