Priča o momku Amiru Šečiću, sada već suprugu i ocu, obišla je cijelu našu domovinu.
Posebno je potresan dio priče o Amiru i njegovoj majci. Podsjetiti ćemo vas, Amir je imao samo tri dana kada ga je majka Fenzila ostavila u Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli. Tu je odrastao. Kada je napunio 18 godina odlučio je da je potraži.
Dolaskom na njena vrata, Amir je pitao: „Majko, šta za tebe znači ovaj dan, moj rođendan?“. Na to je ona odgovorila: „To je za mene sasvim običan dan“.
Od tada do danas, Amir je nije tražio. I tu je kraj njihovog odnosa.
S druge strane nema ni oca, ubijen je u Srebrenici, o njemu je pisao u svojoj knjizi.
- Jedno znam, a to je da nikada neću upoznati čovjeka koji mi je dao život. Svi mi kao djeca imamo san, imao sam i ja. Sanjao sam da ću jednog dana upoznati babu. Babu o kojem sam toliko slušao, ali ga nikada nisam vidio, niti čuo njegov glas. Zvao se Ibrahim – jedan je od citata knjige “Teško da sam bio dijete” mladog autora Šečića.
Da život ipak nije toliko okrutan prema njemu, ispostavilo se kasnije. U život mu je ušla prelijepa Zerina, djevojka sa također teškom životnom pričom. I to je bilo to. Zaljubili se, zavoljeli, o njihovom vjenčanju svi su pisali. Javnost često voli pročitati priču sa sretnim krajem, a Amirova i Zerinina to jest.
Amir je odrastao bez roditelja i danas njegov Ramazan nije isti kao prethodnih godina. Amir je postao roditelj i ima svoju sreću.
Nije imao roditeljsku ljubav, ali danas je ima kome dati.
Amiru i Zerini čestitamo, želimo im svu sreću te da malenoj Daliji svi putevi svijeta budu otvoreni.