fbpx
Petak , 19 Aprila 2024
created by Polish

Mensur ef. Pašalić: Priča o derviš Redži – Fojničaninu koji je plijenio svojom pobožnošću

Derviš Redžo Ramić (1924.-1998.)

Posljednja tri stoljeća Fojnica je bila centar bosansko-hercegovačkog sufizma. Njene tri tekije, poznati šejhovi te nebrojeni derviši zborili su o iskrenoj vjeri u Allaha Milostivog, ljubavi prema zikrullahu i posljednjem poslaniku Muhammedu a.s.!

Derviš Redžo Ramić pripada plejadi takvih posvećenih, predanih i iskrenih muslimana koji su svoj životni put gradili kroz nakšibendijski tarikat.

Derviš Redžo je rođen 1924. godine u Čemernici, nadomak Fojnice. Njegovi roditelji Alija i Džemila- hanuma su, pored derviš Redže, imali još sinove Sulju, Ibrahima, Osmana, Omera i Ferida te kćerku Fatimu (Softić).

Veoma mlad se zapošljava u rudniku Breza, a tokom Drugog svjetskog rada se priključuje Visočko- fojničkom partizanskom odredu. U tadašnjim odbrambeno-oslobodilačkim borbama biva teško ranjen u ruku i nogu pa dobija status ratnog vojnog invalida.

Derviš Redžo se 1947. godine oženio Tifijom Ajanović sa kojom je dobio kćerku Fatimu (Pamić). Njihov skladni brak je trajao 51 godinu.

U ranoj fazi svoga života se “podervišio” kod šejha Džemil-ef. Numanagića (1862.-1954.) koga je jako cijenio i volio. Dževad Pamić, unuk derviš Redže, je u njegovim porodičnim fotografijama pronašao i unikatnu fotografiju šejha Numanagića koja zorno govori o neospornom uvažavanju šejha od strane njegova derviša.


Derviš Redžo je čitav život posvetio islamu. Godinama je uoči petka i ponedjeljka predvodio akšam i jaciju namaz u mektebu Čemernica želeći da se ljepota ezana očuva i razliježe čemerničkom kotlinom. Također, u Čemernici i Koritima je predvodio teravih-namaze tokom mubarek ramazana.

Hadžija Taib Pamić (1957.) nam govori da je kao dječak muezinio uz derviš Redžu koji je bio prvi oficijelni član Islamske zajednice iz Čemernice te redovni pretplatnik Glasnika IZ u BiH.

Derviš Redžo je uživao i svoj duhovni smiraj imao u mevludima, zikrovima, tevhidima i drugim islamskim programima kojima je redovno prisustvovao. Išao je na mevlude u Vukeljiće, Blagaj na Buni itd. te s radošću slušao i učio kaside “Ako hoćeš derviš bit’ valja srce očistit Rabbu širka ne činit la ilahe illallah” i “Ilhamom sam sinoć ja sejrio Muhammeda u dergjahu mog srca ja sejrih Muhammeda!”

Derviš Redžu pamtimo i kao mislimana koji je redovno, u ime Allaha dž.š., postio učajluke (mjeseci redžeb, šaban i ramazan). Dakle, u kontinuitetu je postio tri mjeseca, dva dobrovoljnog i jedan mjesec obaveznog posta.

Inače, derviš Redžo je bio veoma voljen i poštovan u svojoj užoj i široj porodici, rodnoj Čemernici i fojničkom džematu. Bio je tih, nenametljiv i uvijek spreman zaštiti i podržati drugog.

Ovdje ćemo navesti tri zanimljive crtice iz njegova života:
– Hadžiji Ahmedu Ahmetku (1955.) je pričao da je nakon Drugog svjetskog rata radio u fojničkoj Zadruzi (prostor današnjeg Reumala) gdje je za pomoćnika dobio jednog fojničkog katolika. Nakon izvjesnog vremena, Uprava je ukinula jedno radno mjesto pa je otkaz trebao dobiti mlađi radnik. Kada je to čuo derviš Redžo on je dao otkaz, uzeo invalidsku penziju i tako sačuvao radno mjesto mladom fojničkom katoliku.
– Derviš Redžo je u svojoj vjeri imao apsolutno povjerenje u Allaha i Njegovu odredbu.
Jednom prilikom je prolazeći između harema Šećer-hanove bašće i Pazarnice, u jacijsko doba, uz ogromno nevrijeme, sijevanje i grmljavinu, sreo čovjeka koji je iz straha učio kur'anske sure. U tom trenutku je derviš Redžo uzviknuo “raspali” i rekao ovom čovjeku da se Allaha trebamo redovno sjećati, a ne samo kada grmi i kada smo u strahu.
– Derviš Redžo je bio jako ožalošćen smrću svoga šejha Džemila Numanagića. U tom periodu se sanjao sa šejhom Numanagićem na Vladića Vrhu, a pored mezara u blizini je bio šejh Behaudin-ef. Hadžimejlić (1921.-1996.). Šejh Numanagić je sa osmijehom uzeo za ruku derviš Redžu, pokazao sa usmjehom u smjeru šejh Behauddina i rekao mu “eto ti ga”! Kasnije, prilikom prvog susreta sa šejhom Behaudinom, on je, bez ikakvog uvoda, derviš Redži rekao: “Šta ću ti ja, tako ti je određeno!” Od tada je derviš Redžo bio derviš šejh Behaudin-ef. Hadžimejlića.

Derviš Redžo je na Bolji svijet preselio 1998. godine. Dženazu mu je predvodio šejh Muhammed-ef. Hadžimejlić, a ukopan je u mezarju Čemernica.

Neka je Allahov rahmet duši pobožnog derviš Redže!
Fojnica, 26.12.2022.
Prof. Mensur-ef. Pašalić

Pročitajte i ovo

Prava ljubav! Priča o Armini i Saudinu, slabovidnoj djevojci i slijepom mladiću iz Kiseljaka

Jedna divna priča o ljubavi, a o ljubavi treba pričati uvijek, našla se u Sarajevu. …