Vijesti iz Fojnice i okoline
Fondacija Mozaik je u Sarajevu prezentovala inicijative koje imaju za cilj razvoj filantropije u Bosni i Hercegovini, a koje će narednih dana predstaviti u Mostaru i Banjoj Luci. “Niko gladan. Niko sam” jedan je od projekata koji ima za cilj smanjiti postotak siromaštva i olakšati kompanijama doniranje viškova hrane.
Sve donedavno, termin “siromaštvo” primjenjivao se u značenju nedovoljnost prihoda za nabavku minimalne korpe robe i usluga. Međutim, danas siromaštvo ima puno šire značenje, a to je stanje kada nedostaju osnovne mogućnosti za dostojanstven život.
Koliko ljudi živi u siromaštvu
– Nažalost u BiH ne postoje statistički podaci o broju gladnih, o količini uništene hrane, o načinima doniranja, o potrebama za doniranje, tako da smo do većine podataka morali doći kroz primarna istraživanja i ona nisu konačna, ali nam pomažu u procjeni stanja – kazala je Adnana Mahmutčehajić Čamdžić, direktorica unaprijeđenja programa Pravni okvir za filantropiju.
Prema staroj analizi o godišnjoj potrošnji u BiH po osobi, u našoj zemlji je oko 19,5 posto stanovništva ispod generalne linije siromaštva, dok je više od 30 posto stanovnika neposredno iznad te linije. Dakle, riječ je o gotovo 50 posto stanovništva koji vrlo teško živi.
– Mi smo na osnovu analize koju je uradi Faruk Hadžić došli do podataka da je u 2020. godini uništena vrijednost hrane iznosila 126,6 miliona KM. S druge strane imamo podatak UN-a za koji možemo reći da se ne slaže sa prethodnim, ali i jedan i drugi su šokantni, a to je da se godišnje u našoj zemlji uništi 140 hiljada tona hrane – navodi Mahmutčehajić Čamdžić te ističe da je ovim analizama obuhvaćena samo hrana sa polica marketa koja je uništena zbog roka trajanja ili zbog oštećene ambalaže, a ustvari je riječ o 400 hiljada tona hrane ukoliko se računa bačena hrana iz domaćinstava.
Ako uzmemo u obzir da je jedan obrok oko 500 grama to bi značilo da se u BiH sa polica uništi 767.123 obroka dnevno. S druge strane, u našoj zemlji ima 68 javnih narodnih kuhinja, koji imaju oko 16.800 korisnika / korisnica.
Zašto se hrana ne donira
Postojeći zakonodavni okvir u BiH ne stimuliše kompanije na odgovarajući način da doniraju hranu javnim kuhinjama ili udruženjima koja brinu o ugroženim kategorijama društva. Prema postojećim zakonima preduzeća na doniranu hranu su dužna platiti PDV, zbog čega se preduzeća odlučuju na uništenje robe i slanje na deponiju, jer za njih to predstavlja povoljnije rješenje.
– U cilju da riješimo ovaj problem, u saradnji sa Upravom za indirektno oporezivanje složili smo se da je najbolje da pokušamo da se donirana hrana pred istek roka oslobodi plaćanja PDV-a. Kroz ovu kampanju smo uspjeli da se takav prijedlog uvrsti u novi Nacrt zakona o PDV-u, koji je trenutno kod Uprave za indirektno oporezivanje koji je praktično spreman za usvajanje – rekla je direktorica unaprijeđenja programa Pravni okvir za filantropiju te dodala da oni ustvari samo čekaju formiranje vlasti koja će razmatrati novi Nacrt zakona o PDV-u.
– Ako imamo 16.800 korisnika javnih kuhinja dnevno i ukoliko jedan obrok košta 5 KM, nama samo za hranu treba malo više od 30 miliona KM godišnje. Ne postoji ni jedan donator koji bi mogao izdvojiti toliko novca, ali sa druge strane kada pogledate količinu hrane koja se baca prema UN-ovim podacima, treba nam 2,2 posto te hrane kako bismo svaki dan nahranili ovih 16.800 korisnika usluga javnih kuhinja – kazao je Zoran Puljić, direktor Fondacije Mozaik.
Puljić ističe da su izmjene Zakona o PDV-u prvi dio rješenja te da je potrebno napraviti još puno koraka među kojima su otklanjanje rizika kompanijama od mugućih kazni, uspostavljanje sistema protoka donacije od kompanije do javne kuhinje ili udruženja.
– U svijetu postoji nešto što se zove “Banka hrane”. Ona u Americi postoji preko 30 godina i ona predstavlja centralni magacin u koji kompanije doniraju svoje viškove, odakle dalje ide prema javnim kuhinjama ili udruženjima i sl. To je bio dobra model, međutim u BiH bi se moglo dogoditi da neka firma iz Visokog donira svoje viškove u centralni magacin koji je npr. u Rajlovcu, a da je onda tu robu potrebno voziti u Zenicu – dodaje Puljić.
Osim ovog nedostatka, tradicionalna “Banka hrane” ne može da radi sa kratkim rokovim hrane, jer ukoliko doniranoj robi rok ističe za tri dana, ona dok prođe put od donatora do npr. javne kuhinje, taj rok istekne. Zato Puljić smatra da je rješenje u digitalnoj banci hrane.
– Mi sada pravimo digitalnu berzu, odnosno digitalnu banku hrane kao aplikaciju koja će biti pristupačna i jednostavna kako za kompanije tako i za javne kuhinje ili udruženja – objašnjava direktor Fondacije Mozaik.
Aplikacijom je predviđeno da kompanije unesu podatak koje i koliko robe imaju donirati, tako da svim korisnicima imaju uvid u to i da oni koju se nalaze u neposrednoj blizinu mogu doći i preuzeti robu. Tako bi se skratio put hrane, odnosno ubrzala njihova dostava do onih koji su u potrebi te smanjila mogućnost da hrana propadne zbog isteka roka.
