Vijesti iz Fojnice i okoline
Rasim-aga Čohadžić (1891.-1950.), znameniti kahvedžija iz „1001 noći“
Piše: prof. Mensur ef. Pašalić
Rasim (Alije) Čohadžić je rođen u Fojnici 1.10. 1891. godine. Imao je stariju sestru Zumretu koja se udala u Sarajevo za Mehagu Šarenkapu. Rasim se oženio 1916. godine Zulejhom Mujabašić iz sarajevske mahale Čobanija.
U braku su dobili sina Našida te kćerke Šehzadu (Pašalić), Džemilu (Salčinović), Zinetu (Alečković) i Muvedetu (Palkić).
Rasim-aga je bio čestiti musliman koji je redovno klanjao, učio Kur'an i dove, učestvovao kao derviš u zajedničkim zikrovima, s ponosom je nosio fes kao simbol vjerskog opredjeljenja, a profesionalno je radio kao kahvedžija čija je kafana predstavljala nezaobilazno mjesto u fojničkoj čaršiji. Do 5.5.1945. godine (kada su četnici spalili Fojnicu) kafana je funkcionirala u zgradi Medrese, na uglu sadašnjih ulica Bosanska i Medresa.
Od tada do svoje smrti r. Rasima-aga radi u kafani „1001 noć“ koja se sastojala od malehnog prostora tik uz cestu prema Prokosu, kahve-odžaka koji je bio ljeti u funkciji te predivne bašte uz hladnu i žuboritu rijeku Šćonu. Zelena bašta je bila „nakićena“ drvenim klupama i stolovima sa kojih se pila originalna bosanska kahva iz džezvi i findžana te neponovljivi čaj borovnjak, a pogled posjetitelja je mogao dokučiti samo harem Šečerhanovu bašću i Matorac u daljini.
U skromnom prostoru kafane je postojala peć- fijaker u kojoj se vatra nije gasila, par stolova sa štokrljama te u čošku dibek u kome je Salko Musa tucao friško isprženu kahvu iz šišeta. Inače, ova kafana i kafedžija Rasim-aga su i tema poznate pripovjetke Zije Dizdarevića „U bosanskoj kafani“.
Pored opisa kafane, muhabbeta i dilema prisutnih gostiju, ostaje zabilježena narudžba „Rasime, jednu i dva“! Dakle, jedna kahva sa dva findžana koja je značila bliskost, prijateljstvo i iskonsku spremnost na djeljenje.
Poseban dekor kafani „1001 noć“ je davao i trošni hladnjak nad Šćonom iz koga se gledalo ka Matorcu i gdje je, moguće, Zija Dizdarević dobio inspiraciju za kazivanje „ o durbinu kojim se sa Matorca može vidjeti skakavac na Šćitu kako mrda desnim brkom.“
O Rasim-agi je pisao i šejh Mustafa-ef. Čolić (1921.-2004.) koji je iza drugog svjetskog rata kao muhadžir stigao u Fojnicu radi preuzimanja imamske dužnosti u džematu Ostružnica. Dogovor je bio da se sa odgovornim iz Odbora Islamske zajednice nađe u kafani kod Rasim-age.
Šejh je zabilježio svoju pozitivnu šokiranost i oduševljenje kada je ušao u kafanu i vidio kahvedžiju Rasim-agu kako u pauzi od posla „devami“ Delailu-l-hajrat koji je bio obavezna vjerska literatura tadašnjih dobrih fojničkih muslimana. Rasim-aga je, kao derviš, prisustvovao zajedničkom zikru uoči i petka i ponedjeljka u kući derviš Rizvan-age Bodovije (Bode), iza Muharem-efendijine džamije.
Tu se okupljalo četrdesetak fojničkih muslimana u zikru, islamskim kazivanjima i lijepom muhabbetu uz kahvu i čaj. Također, Rasim-aga je redovno učio jutarnji zikr iz kitaba Evradi-fethijje koga su na sehuru u Čaršijskoj džamiji do 1988. godine učili hafiz Muhamed-ef. Gačo (1901.-1991.), Mensur-ef. Pašalić (1963.) i hadži Hamdo Turko (1907.-1994.). Njegov primjerak Evrada je pisan rukom 1364. h. g. i sačuvan je u krugu porodice od zaborava i uništenja. (Slika Evrada)
Rahmetli Rasim-aga je, za ne povjerovati, nakon drugog svjetskog rata i potpuno spaljene imovine od strane četnika, uspio do 1950. godine napraviti novu kuću sa osam komfornih soba.
Allahovom voljom, noć uoči planiranog useljenja (u bošnjačkoj muslimanskoj tradiciji useljenje u novu kuću se prakticiralo četvrtkom uveče), Rasim-aga je preselio na ahiret 20.1.1950. godine.
Ukopan je u haremu ispred Srednje džamije pored kćerke hadži Šehzade, vakifa Ahmeda Rezakovića i h. Hamd-efendije Turke.
Neka je Allahov rahmet plemenitoj duši rahmetli Rasim-age Čohadžića!
Fojnica, 24 .9. 2022. g.
prof. Mensur-ef. Pašalić
