Domaćin Kemal iz Travnika spas i zanimaciju u penzionerskim danima našao je na selu.
Bavi se uzgojem koza, a uz to drži i konje.
- Živim u trosobnom stanu u gradu. Kćerke su mi udate. Ja i supruga živimo sami, ali ona ne dolazi često ovdje. Imam 55 koza i tri konja. Onaj ko ovo voli, on i ima koristi. Nema čara od ležanja. Konje napojim dva puta dnevno, prije nego se vratim u grad. Prije sam radio u vojnoj industriji u Bratstvu. Tu sam zaradio prijevremenu penziju. Imam oko 50 jarčića, većina je stara tek sedam dana. Uvijek ima posla. Uglavnom dolazim ujutro oko 8 ili 9 ujutro – priča Kemal.
Kako kaže, vremenom je potpuno naučio razumjeti potrebe svojih životinja.
- Veterinar mi ne treba, jarčiće i koze sam liječim. Jareća koža ima ljekovito dejstvo. Preporučuje se ležanje na njoj. U maju kreće prodaja jaradi. Najbitnije je da su zdravi, dobro ih hranim, jedu žito dva puta dnevno. Čovjek vremenom zavoli ovaj posao, a od njega ima i koristi. Kad se prodaju, dajem ih za 7 KM. Nemam potrebe za većim brojem jaradi. Ovo držim za svoju dušu. Odabraću 15 ženskih jarića kada bude selekcija. Gledam mu glavu, boju, sve – kaže Kemal.
Tvrdi da je Bosna i Hercegovina posebna i bogata zemlja.
- Nema nigdje ljepše i bolje zemlje od Bosne. Mogu pričati šta hoće iz pakosti. Narod ne traži puno, samo ga pusti da radi. Sada da hoće neko raditi, evo mu deset jaradi, idi radi. Krenuo sam sa dvije koze i muškim jaretom, pa postepeno širio stado. Čobana sam plaćao sedam dana u maju zahvaljujući kozama. Davao sam mu 500 KM, uz moju hranu i moj telefon. Sad neće niko da radi, svijet je danas postao težak – zaključuje Kemal.