Vijesti iz Fojnice i okoline
Na koji način institucije u BiH vode računa o djeci, žrtvama seksualnih predatora, najbolje otkriva slučaj oca optuženog za teško krivično djelo obljube, koji uporno traži da mu se omogući lični kontakt sa žrtvom, odnosno maloljetnim djetetom.
Iako sve zvuči nevjerovatno i neshvatljivo normalnom ljudskom razumu, ono što optuženi otac radi je u skladu sa zakonom. Dakle, ono što je neko napisao u zakonu to ima da se primjenjuje, a to što je iza svega neodgovornost u radu koja skupo može koštati jedno dijete, to rijetko koga da je uopšte i briga.
U dokumentaciji, u koju je portal Srpskainfo imao uvid, navodi se da je majka djeteta još početkom 2018. godine iznijela sumnje o neprimjerenom odnosu oca prema sinu. Takođe, stručne osobe su oca odmah upozorile da je ono što radi sinu zabranjeno i kažnjivo.
U pomenutom slučaju Centar za socijalni rad u Banjoj Luci odbio je da dijete preda u ruke optuženog pedofila i tako dozvoli kontakt oca i žrtve.
S druge strane, optuženi koristi sve zakonske mogućnosti i piše žalbe koje su u međuvremenu prihvatili i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS kao drugostepeni organ, ali i Okružni sud u Banjaluci u upravnom postupku.
No, iza svega se ipak krije očigledan i zabrinjavajući propust, banjalučkog Tužilaštva, koje je slučajno ili namjerno “zaboravilo” da zatraži zabranu kontakta optuženog i žrtve, odnosno oca s djetetom, inače žrtvom seksualnog nasilja.
Džaba sada Tužilaštvu dopisi Ombdusmanu u kojima navodi da je protiv spornog kontakta, kada to nije zatraženo zakonskim putem. Upravo je OJT Banjaluka još 2019. godine podiglo optužnicu protiv S.M. zbog teškog krivičnog djela obljube djeteta mlađeg od 15 godina. Optužnica je u međuvremenu potvrđena i u toku je krivični postupak protiv optuženog.
No, postupak za teško krivično djelo nijednog trenutka nije pokolebao S.M. koji već mjesecima traži od nadležnih institucija da mu se omogući kontakt sa djetetom. Otac koristi sve pravne mogućnosti, a one kažu da u dokumentaciji ne postoji zabrana kontakta koje je banjalučko tužilaštvo trebalo da predloži, a sud koji vodi postupak odredi mjeru zabrane.
“Tuženi ne spori činjenicu da je protiv njega podignuta i potvrđena optužnica, ali Okružno javno tužilaštvo Banjaluka nije predlagalo, niti je od strane suda određena bilo kakva mjera zabrane kontakta tužitelja sa djetetom”, navodi se u obrazloženju Okružnog suda u Banjaluci koji je prihvatio žalbu optuženog pedofila u upravnom postupku izjavljenu na rješenje o zabrani kontakta sa djetetom.
Kako se radi o upravnom postupku, koji je vezan isključivo za osuđujuću presudu, a koje u konkretnom slučaju još uvijek nema, ne treba ni čuditi ukoliko u narednom periodu optuženi pedofil zaista i ostvari kontakt sa žrtvom.
Rješenjem CSR Banjaluka broj 02-UP/I-60253-101/20 od 27. novembra 2020. godine privremeno je zabranjeno održavanje ličnog kontakta ocu S.M. sa maloljetnim sinom, dok se ne okonča krivični postupak koji se protiv oca vodi po optužnici Okružnog javno tužilaštva Banjaluka zbog krivičnog djela obljuba djeteta mlađeg od 15 godina. Ipak, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS je u nekoliko navrata do sada poništavalo ova rješenja CSR.
Ono što je najtragičnije u cijelom slučaju jeste da je u dokumentaciji navedeno i stručno mišljene psihologa koji je obavio razgovor sa djetetom i ocijenio da je njegovo stanje frustrirajuće. Prema mišljenju psihologa dijete preživljava duboku frustraciju koja se manifestuje snažnom ljutnjom na granici bijesa. Zaključak psihologa bio je i da se na ovaj način ugrožava dobrobit djeteta i očuvanje stabilnog razvoja.
Istovremeno otac je uporan i smatra da treba viđati svoje dijete, jer još uvijek nije pravosnažno osuđen za krivično djelo za koje se tereti. Međutim i pravnici su dali mišljenje da je Konvencija djeteta iznad načela pretpostavke nevinosti, a sve u cilju zaštite ličnosti i interesa djeteta.
