Jesu li Bošnjaci građani drugog reda u općinama ‘Herceg-Bosne’?

Brojna su otvorena pitanja ravnopravnosti naroda i građana u Bosni i Hercegovini. Najviše prostora u medijima dobivaju politički predstavnici Hrvata koji insistiraju na stavovima da su oni najugroženiji. Međutim, stanje u općinama s hrvatskom većinom pokazuje potpuno drugačije odnose.

U općinama gdje su Bošnjaci većina u pravilu Hrvati imaju profesionaliziranu poziciju predsjedavajućeg vijeća, dok je to i druga prava Bošnjacima uskraćena u onim općinama u kojima su Hrvati većina, a koje su bile dio nekadašnje državne paratvorevine Herceg-Bosna.

Uprkos presudi u Hagu za udruženi zločinački poduhvat, Bošnjaci su i dalje građani drugog reda na teritoriji nekadašnje Herceg-Bosne, što pokazuje dvostruke aršine u politici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Pozitivni izuzetak je Posavski kanton.

U Stocu i Čapljini najteže stanje
Svakodnevnica građana Stoca koji ne pripadaju većinskom narodu podsjeća na aparthejd u Južnoj Africi.

“Odnos lokalne vlasti spram Bošnjaka Stoca teško je dovesti u ravan 21. stoljeća, odnosno 2022. godine u kojoj živimo, u vrijeme globalizacije i bogatstva različitosti kakvima se savremena društva ponose“, kaže Esad Omanić, vijećnik Općinskog vijeća Stolac, kojeg bošnjačke stranke predlažu za predsjedavajućeg.

“Bošnjacima Stoca onemogućava se zapošljavanje u javnom sektoru. Općinska administracija broji svega osam do 10 posto Bošnjaka, što je u potpunom disbalansu s procentualnom zastupljenošću našeg naroda u strukturi stanovništva. Bošnjaka nema na rukovodećim pozicijama niti jednog od sedam stolačkih javnih preduzeća. Čak i u institucijama sa viših nivoa, kantonalnog ili federalnog, a koje svoje urede imaju u Stocu, političkim utjecajem se onemogućava ili otežava zapošljavanje Bošnjaka“, kaže Omanić.

Prava Bošnjaka su zakinuta i kada je u pitanju raspodjela stipendija i sredstava iz budžeta, a godinama se provodi devastacija kulturnog blaga. Parlament entiteta Federacija Bosne i Hercegovine je nedavno dao saglasnost Stocu da dobije status grada upravo na osnovu velikog broja nacionalnih spomenika koji su u poslijeratnom periodu bili predmet prisvajanja, uzurpacije i devastacije.

“Stipendije koje općina dodjeljuje učenicima i studentima u omjeru su 50:1 na štetu Bošnjaka. Uzurpiraju se i nelegalno dograđuju nacionalni spomenici, čime se pokušava mijenjati karakter historije Stoca. Ovdje ne postoje ulice Maka Dizdara, Alije Isakovića niti bilo kojeg od brojnih velikana koje je ova mala, ali vrlo plodonosna sredina iznjedrila, a koji su imali tu sreću ili nesreću da se rode kao Bošnjaci“, dodaje Omanić.

Reklama

Stolac nije zanimljiv ni međunarodnoj zajednici, niti ambasadama zapadnih država, niti nevladinom sektoru.

“Odnos međunarodne zajednice prema višedecenijskom ugnjetavanju i uskraćivanju prava Bošnjaka Stoca sadržan je u deklarativnoj podršci i povremenim blijedim reakcijama na procese i pojave kakve je teško i zamisliti u društvima iz kojih ove birokrate dolaze, a koji čine našu svakodnevnicu“, zaključuje Omanić.

Uzurpacija vakufske imovine u Počitelju
Slično stanje je i u susjednoj Čapljini, gdje je Počitelj najvidljivija žrtva kršenja prava Bošnjaka, odnosno uzurpacije vakufske imovine. Položaj Bošnjaka u Gradu Čapljina, kada su u pitanju administracija, javna preduzeća i ustanove, Inel Šejtanić, predsjedavajući Kluba Stranked emokratske akcije (SDA) u Gradskom vijeću Čapljine, opisuje “katastrofalnim“.

“Bošnjaci su ugroženi institucionalno, jer su tokom rata protjerani iz gradske administracije u koncentracione logore i nikad im nije dozvoljeno da se vrate na svoja radna mjesta. Bošnjaci po popisu iz 2013. godine čine 17.4 posto stanovnika Čapljine. Preko 400 zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta Grada od toga nije ni jedan posto Bošnjaka povratnika. Gradonačelnik sistemski krši prava jednog naroda kada je u pitanju zapošljavanje i raspodjela sredstava iz budžeta Grada čiji budžet zajedno punimo, a kojeg sam troši po ličnom nahođenju“, kaže Šejtanić.

U Stocu i Čapljini je, prema njegovim riječima, na djelu nastavak politike “Herceg-Bosne” kroz institucije.

“Sama činjenica da već duže od pet godina nije uplatio ni jednu [konvertabilnu] marku Medžlisu Islamske zajednice Čapljina i da ne želi vratiti medresu u Počitelju izvornim vlasnicima jasno govori kako pomaže Bošnjake. Već godinama vijećnici HDZ-a BiH ne žele imenovati predsjednika Gradskog vijeća, iz razloga što je za njih neprihvatljivo da im Bošnjak vodi sjednice. Postavljam pitanje: Da li ovakvu ravnopravnost zagovara, podržava i potiče predsjednik HDZ-a BiH, ili je ovo samo ‘sistemska’ greška?“, poručuje Šejtanić.

Iako se Prozor-Rama nalazi u istom, Hercegovačkom neretvanskom kantonu (HNK) kao i Stolac i Čapljina, stanje u ovoj općini je totalno drugačije, jer je na vlasti načelnik iz HDZ 1990, koji, zahvaljujući i bošnjačkim glasovima, godinama opstaje na vlasti. Sa druge strane, HDZ BiH koristi sve mehanizme sa viših nivoa da blokira razvoj ove općine.

Reklama

Kršenje prava Bošnjaka u srednjoj Bosni
Općina Kiseljak je jedna od mješovitih sredina u Srednjobosanskom kantonu (SBK) gdje su Hrvati blaga većina. U općinama s bošnjačkom većinom u ovom kantonu pozicija predsjedavajućeg pripada Hrvatima i ona je profesionalizirana.

Asmer Japaur, predsjedavajući Općinskog vijeća Kiseljak, objašnjava težak položaj Bošnjaka u ovoj općini.

“U prošlom sazivu Općinskog vijeća mi nismo htjeli prihvatiti volontersku funkciju predsjedavajućeg Vijeća, pa je tu poziciju vršio zamjenik iz reda Hrvata. Mi smo podnijeli tužbu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji se po ovom slučaju proglasilo nenadležnim, što pokazuje svu apsurdnost našeg pravnog uređenja. Ovo pitanje treba i može se riješiti na višim nivoima, ali nema razumijevanja za naše probleme. Politički predstavnici Hrvata su izvršili izmjene Statuta i Pravilnika, po kojima vijeća i komisije mogu funkcionirati bez Bošnjaka. To je jasan pokazatelj institucionalne segregacije“, pojašnjava Japaur.

Uoči lokalnih izbora u SBK-u je postignut dogovor između SDA i HDZ-a 1990 da će predsjedavajući Vijeća biti iz drugog po brojnosti naroda. Bošnjaci su ovaj dogovor ispoštovali u općinama gdje su većina, dok od Hrvata nije došlo do promjene odnosa.

“Struktura zaposlenih u Općini i njenim organima ne odgovara procentualnom odnosu Hrvata i Bošnjaka koji žive u Kiseljaku. Kad jedini pomoćnik Bošnjak ode u penziju, mi nećemo imati svog predstavnika u užem rukovodstvu Općine. U pripremi je javni poziv za izbor pomoćnika i mi smo uputili jasnu poruku načelniku da ispoštuje naša prava“, dodaje Japaur.

Položaj Bošnjaka u Kiseljaku dodatno otežava činjenica da ih je između 2.500 i 3.000 prijavljeno u Kantonu Sarajevo, zbog bolje usluge liječenja i drugih pogodnosti.

Posavina kao pozitivan izuzetak
Bošnjaci i Hrvati tradicionalno imaju jako dobre odnose u Posavskom kantonu, što se pokazalo kroz zajedničku borbu tokom rata i kroz zajednički povratak.

Anes Osmanović, ministar prometa, veza i zaštite okoliša u Vladi PK-a, ističe da su Bošnjaci zajedno branili i gradili Odžak, a broj poginulih vojnika je gotovo podjednak, što je vidljivo na zajedničkom spomeniku.

“Glavni problem Odžaka i Posavskog kantona je iseljavanje, jer tek trećina stanovnika stalno živi na ovom području. Nedavno su izvršene izmjene Ustava Kantona, gdje su izmijenjene diskriminatorske stavke koje se odnose na bosanski jezik, ćirilicu i ravnopravnost Srba, čime je otklonjena višegodišnja nepravda“, pojašnjava Osmanović.

Nakon Posavskog kantona još je ostala diskriminacija bosanskog jezika, ćiriličnog pisma i Srba u Livanjskom kantonu (LK) i Zapadno-hercegovačkom kantonu (ZHK).

IZVOR: AL JAZEERA