Vijesti iz Fojnice i okoline
U fojničkom “Reumalu” na postcovid rehabilitaciji boravi naš proslavljeni pjesnik, scenarista i novinar akademik Abdulah Sidran.
Kako nam kaže, tri puta ga Azrail puštao iz ruku. Iza sebe ima operaciju srca, izliječeni karcinom grla, a izborio se i sa nemanom od korone koja ga je u jednom trenutku primorala i da bude priključen na respirator.
Na početku našeg razgovora, zahvalio se Lječilištu “Reumal” na svoj pažnji koju ukazuju njemu i ostalim gostima ove ustanove te se prisjetio svojih boravaka u Fojnici, ali i emocijama koje ga vežu za Fojnicu.
Posebno je istaknuo jednu posjetu koju smatra Božijim davanjem.
Naime, došao je u Fojnicu kako bi govorio na promociji knjige Vehida Gunića o rahmetli dr. Esi Sadikoviću.
“Na petoj rečenici, puče mi glas, počeo sam šištati, odem doktoru i kažu mi karcinom grla. Da nije bilo Fojnice, vjerovatno bih to pripisao umoru, a u situacijama s karcinomom, svaki dan je bitan” – govori akademik Sidran.
Kaže nam i to da ga za Fojnicu vežu mnoge uspomene, mile i nemile.
Mile uspomene se odnose na književne susrete i sjećanje na literaturu starohovito talentiranog pisca Ziju Dizdarevića, a nemile uspomene i tužno sjećanje na ubijene fojničke fratre s kojima su se sarajevski intelektualci pazili.
Kult komšiluka
“Bosna ti je momak, kao posljednja oaza plemenitog zajedničkog života, onog što je preostalo od agresije pećinskog covjeka, koji je izašao iz pećine i tek ulazi u nomadski stil života i preotimanja teritorija kako bi stoka imala prostor za pašu. Radovan K. je između 15. i 20. juna 1992. godine na Palama kazao da treba strijeljati svakog Srbina koji kaže riječ komšiluk. Projekat agresije je krenuo s tezom nemogućnosti življenja zajedno. Da bi to obavio morao se uništiti kult komšiluka koji je bio svetinja” – govori nam akademik Sidran.
“To je bio divljački projekat, pećinski, srednjovjekovni i anahron. Drina kao granica strateški da se uništi. U Podrinju je zabilježeno mnogo primjera gdje vojska naređuje domaćem Srbinu da ubije komšiju, a onaj koji odbije mora biti egzemplarno ubijen. Ode glas uz Drinu niz Drinu. Na taj način se proširila platforma saučesništva, a time je postignuta i nemogućnost postratnog izmirenja i zbližavanja. Zato se ništa nije promijenilo od rata, osim načina kako se rat vodi” – dodaje Akademik.
Tako, Akademik ističe da uz svu idealnu pažnju i uslugu kakvu mu Fojnica pruža, sva ova razmišljanja ga sprječavaju da pobjegne od briga koje nas sve prate.
Konstantna zabrinutost
“Ne mogu naći argumente da će se ovaj projekat sklonuti i ne vidim da će se slomiti. Paranoičan imam pogled na stvari, Dodik je trgovac, znamo se. Inteligentan, ali veze nema sa ovim što radi. On je pod instrukcijama SANU-a i zadatak mu je da strašno vrijeđa, ponižava i iritira kolektivitet naroda. Onaj koji ga pušta u medijski prostor (misli na probosanske medije) postaje saučesnik u njegovom svakodnevnom iživljavanju nad kolektivom. Tako da mi nije moguće ni u idealnim uvjetima medicinskog centra, ostaviti kofer misli na stepenicama” – zaključuje Akademik.
Pokušali smo pobjeći od tema sumorne svakodnevnice praveći veliki skok unazad prisjećajući se filmova “Savršeni krug” i “Kuduz” čiji scenarista je upravo bio akademik Sidran.
”Kuduz 2”
Otkrio nam je nešto o i o čemu nikada nije govorio ili pisao.
”Prelistao sam 3500 stranica sudske dokumentacije prije nego sto sam počeo pisati scenarij. Sedam dana po pet sati s Junuzom Kečom sam boravio u zatvoru u Foči. To je bio jedan nepovjerljiv čovjek, životinjskog instinkta koji se mnogo razlikovao od onog lika kojeg sam kreirao u filmu jer koga bi film zanimao kada bi on bio negativac, pravimo čovjeka pozitivca, da navijamo za njega, opisujemo divnu relacija očuha sa pastorkom. To je književni legitimni postupak da bi nešto bilo umjetničko djelo” – govori nam akademik Sidran te nam je ispričao sjećanje s premijere filma u Sava centru u Beogradu na kojem je bio prisutan vrh političkog establišmenta bivše Jugoslavije.
”Bogić Bogićević je predložio pomilovanje za Junuza nakon pregledanog filma, da sam bio trijezan (popio više čašica viskija) ne bih smio kontrirati, ali pošto sam bio “pod gasom”, ja se ohrabrio i kažem: “Progonite pisce za ono što kaže njihov književni lik, a što se Junuza tiče ja bih napisao prijedlog da mu se doda još sedam godina robije jer mi je kazao da bi ubio sudinicu i još nekog lika, nikakve veze Junuz iz filma nema sa stvarnim likom” – prisjeća se Sidran.
Kaže nam da su mu nudili da uradi i scenarij za “Kuduz 2”, a koji bi govorio o njegovoj borbi u Armiji, zlatnom ljiljanu i pogibiji dok je pokušavao spasiti svoju pastorku Sanelu, ali nam kaže da je tu mogućnost odbio.
Mogli smo slušati našeg Akademika još satima, ali ga je čekala njegova Bija na ručku, a nakon ručka su i vježbe disanja koje su mu izuzetno bitne u njegovom oporavku.
Iako Akademik kaže da polahko odumire i da živi u sudijskom vremenu, njegova visprenost i lijepi bosanski tersluk nam ulijeva nadu da će još dugo biti sa nama, a i mi sa njim.
