Niko ne reaguje a keš curi kroz šuplje bh. granice

Kako luksuz košta, Ljubinković je iz Bosne i Hercegovine (BiH) morao iznijeti mnogo novca. Preko Graničnog prijelaza Rača prenio je prvo 200 hiljada eura, nakon tri dana 130 hiljada, a nekoliko mjeseci kasnije još 170 hiljada eura – pola miliona je brzo bilo spremno za kupovinu stana u Srbiji. Ljubinković je ovaj novac morao prijaviti carinicima, ali to nije učinio nijednom. Prenošenje novca oni rijetko kontrolišu, a još rjeđe sprečavaju.

– Iznio sam, omogućila mi država Bosna i Hercegovina i niko te ništa ne pita – kaže on.

Ljubinković je samo jedan od građana koji ilegalno iznose keš iz države. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je na taj način iz BiH u Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku od početka 2018. do oktobra 2020. godine izneseno najmanje 37,6 miliona maraka u različitim valutama. Carina, pod Upravom za indirektno oporezivanje BiH (UIOBiH), ne zna za ovaj novac jer ne sarađuje sa kolegama iz susjednih zemalja koji raspolažu ovim podacima.

Pri izlazu iz zemlje putnici moraju pokazati carinicima dozvolu za prenošenje veće sume novca, dok im za unošenje u drugu zemlju nije potrebno ništa više od usmene prijave. UIOBiH ove dozvole smatra i dokazom o porijeklu novca, ali novinari otkrivaju da entitetska ministarstva ne provjeravaju kako je novac zarađen jer, tvrde, nisu nadležni za to.

Ako je novac koji pređe granicu stečen krivičnim djelom, počinioci rijetko budu kažnjeni jer mu je teško ući u trag, kaže državna tužiteljica i potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Biljana Simeunović:

– Kada pređe na ovaj način, onda je, čini mi se, i nemoguće.

Ko je jamio – jamio

Zdravko Ljubinković je 68-godišnji privrednik iz Bijeljine koji je prve milione stekao radeći u Švicarskoj. Kaže da sada legalno zarađuje više od 1.000 eura dnevno, ali priznaje da nije uvijek radio u skladu sa zakonom. Osamdesetih godina se vratio u BiH i počeo sa nelegalnim poslovima.

– Ja sam švercova’ cigare i ja sam se obogatio na cigarama i nafti. Ko je jamio – jamio! Ko može da zaradi pare pošteno, ja ga je*m. To ne postoji – kaže za CIN.

Zbog novca zarađenog švercom osamdesetih godina, devedesetih je osuđen za nelegalno porijeklo imovine, ali je vrijeme radilo za njega – zahvaljujući velikoj inflaciji, kaznu od pola miliona maraka je platio 4.700 KM.

– Ja sam izašao iz te priče kad sam uzeo mnogo love, ali bio sam mudar. I u to vrijeme nisam imao mnogo škole pa sam se bojao zakona – rekao je.

Ljubinković kaže da je novac sredinom 90-ih preusmjerio u legalne poslove u Bijeljini.

– 10-11 hiljada kvadrata izgradio u tom momentu, izdo jake kirije. Imam u gradu dosta stanova – meni taman!” Danas ima: porodičnu firmu

“MDI company”, benzinsku pumpu, stanicu za tehnički pregled, motel, restoran, kafić, rent-a-car, brojne nekretnine i 18 skupocjenih oldtajmera. Ne kažem ja sad da sam pošten. Ja sam nakro, nakro, nakro koliko mi je trebalo. Uzeo gdje sam stigao, ali ne treba mi više. Ne treba mi, ne treba mi, neću da učestvujem više. Jedva se izvukao – otkriva.

Ljubinković ne misli da je napravio bilo šta loše iznoseći nelegalno pola miliona eura iz zemlje. Smatra da o tome treba brinuti država.

– 99 posto nema carinika. Je li trebam da čekam da me pitaš? Da, ja sam budala da kažem da imam pare pa, daj bre, nismo djeca – kaže.

Carinska služba UIOBiH zadužena je za kontrolu iznošenja gotovine iz zemlje. Za legalno prenošenje više od 10 hiljada eura putnici moraju carinicima pokazati odobrenje entitetskih ministarstava finansija ili Direkcije za finansije Brčko distrikta. Uz 15 dana čekanja za potvrdu su potrebni lični i dokumenti o namjeni utroška, podaci o vozilu kojim će se prevoziti te drugi dokumenti koje institucije zatraže po potrebi.

Za tri godine izdato je samo sedam odobrenja za iznošenje gotovine.

– Problem su očekivanja njihova – misle da to treba za minutu završiti, samo daj mi potvrdu i ja odo’. Mislim, mora se provest zakonski postupak – kaže Akif Pezerović iz Direkcije za finansije Distrikta.

Ljubinković nije mogao čekati institucije jer mu se žurilo: “Stan je bio 540 hiljada, a sad je milion i po. Brzina!”

On je na srbijanskoj granici uredno prijavio novac, a tvrdi da je sa sobom nosio i ugovore o prodaji nekretnina kojim je mogao dokazati porijeklo keša. Da je Ljubinković sakrio novac od srbijanskih carinika, izložio bi se mnogo većoj opasnosti – da bude otkriven i kažnjen – nego što je to slučaj na bh. carini.

Naime, na Graničnom prelazu “Rača” od 2018. do oktobra 2020. godine domaći carinici nisu spriječili nijedno neprijavljeno iznošenje novca, dok su njihove kolege iz Srbije zaustavile i oduzele više od 111 hiljada eura keša.

Istovremeno je, osim Ljubinkovićevih pola miliona eura, preko ovog prelaza nezakonito izneseno još 12,8 miliona eura koji su prijavljeni na ulazu u Srbiju. Šef Carinske ispostave Dragan Dragić zna samo za 65 hiljada eura.

– Toliko je nama samo prijavljeno i mi ne znamo da je bilo više. Mi ne znamo – istakao je.

On kaže da carinici nemaju način da utvrde koji je putnik sumnjiv, a koji ne jer, za razliku od graničnih policajaca, nemaju pristup njihovim dokumentima. Na pitanje da li mu je problem što ne zna za sav novac koji nezakonito odlazi iz BiH, Dragić kaže: „Pa, ja ne znam da ode. Kako će mi biti problem nešto što ne znam?!“

Zdravku Ljubinkoviću takav sistem odgovara: “Ja treba da ga jurim gdje je on? Uputiš se pa prođi ti pa vidi, niko te ne pita. Da ja čekam njega, a meni odgovara da ga nema?!”

Prema podacima UIOBiH, od 2018. do oktobra 2020. godine je u Srbiju i Crnu Goru izneseno skoro 700 hiljada maraka keša, dok je njima prijavljen 44 puta veći unos iz naše zemlje: 30 miliona KM u Srbiju i 909 hiljada KM u Crnu Goru.

Najviše novca, čak 3,3 milijarde maraka, otišlo je u Hrvatsku, uglavnom preko pravnih lica. Ministarstvo finansija Hrvatske nije dalo potpune podatke o unosu novca u zemlju, ali i djelimični podaci pokazuju da je tokom 2018. godine preko osam graničnih prelaza ilegalno izneseno 7,3 miliona maraka u Hrvatsku.

Sav taj novac otišao je bez znanja finansijskih institucija BiH.

– Očigledan nerad naših službi – kaže tužiteljica Biljana Simeunović, te dodaje: “Ta situacija govori da osobe koje iznose novac zaista nemaju ni potrebu, ni odgovornost, ni strah od neprijavljivanja u našoj državi, a znaju da službe u susjednoj državi funkcionišu i zato ga i prijavljuju”.

U Tužilaštvu BiH je od 2015. godine do danas zbog pranja novca i organizovanog kriminala povezanog sa pranjem novca pokrenuto 35 istraga protiv 167 osoba i podignuto 16 optužnica. Sud BiH donio je presude u 10 predmeta protiv 67 osoba.

Iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) objašnjavaju da iznošenje gotovine i ulaganje u imovinu u inostranstvu predstavljaju uobičajene načine pranja novca. Carinici UIOBiH su prva linija odbrane za takvu aktivnost, ali, prema njihovim izvještajima, na državnim granicama se ovakve stvari ne dešavaju. Naime, za tri godine SIPA-i nisu prijavili nijedno sumnjivo prenošenje gotovine.

Iako su obavezni da nadziru i kontrolišu prenošenje novca, šef Carinske ispostave “Rača” Dragan Dragić tvrdi da ne mogu biti efikasni u tome jer država nema razrađen sistem, a Carina pristup bazama podataka o sumnjivim licima: osumnjičenim, optuženim pa čak ni osuđenima za pranje novca.