Na vrata sarajevske porodice je pokucala žena: Ništa mi ne treba, samo da vašem mužu kažem da ima još jedno dijete

Četiri godine od tog susreta, na samrti – muž je supruzi odlučio da prizna da djevojčica nije bila greška i da njihov sin Eldar ima rođenu sestru.

“Ja sam mali koji je bio sa druge strane vrata”

– Otac mi je bio profesor Ekonomskog fakultetu u Beogradu, a mama je doktorka. Tata je u tridesetim godinama saznao da ima rak, liječio se gdje god je mogao u bivšoj SFRJ, pokušavao i u inostranstvu. Moja mama je uvijek putovala s njim zbog liječenja, tako da su me uglavnom odgajali baka i deka. Kada je već bilo jasno da je tata na samrti, neka žena nam se pojavila na vratima. Sa sobom je imala djetence. Rekla je tati da ima kćerku za koju nije znao, ali da misli da treba da je vidi dok je živ. Pokupila se i otišla. To je bio šok i za njega i za moju majku. Kada sam imao četiri godine, moj otac je umro, a sa njim i ta tajna. Majka je šutjela sve dok nisam postao punoljetan – priča svoju filmsku životnu priču za Srbija Danas poznati fotograf iz BiH Eldar Nurković.

Mala Milena, tajni plod zabranjene ljubavi

Tek kada sam napunio 18 godina, mama mi je rekla da imam polusestru i da ukoliko želim da je vidim, mogu da je potražim. Ispostavilo se da moja sestrica nije bila plod veze za jednu noć već dijete prave ljubavi. Otac je imao dugogodišnju vezu iz prošlosti, ali bili su različite nacionalnosti i roditelji te djevojke nisu odobravali njihovu vezu. To je bila zabranjena ljubav i od početka je bila osuđena na neuspjeh. Kada je ta ljubav pukla, moj otac je upoznao moju majku i rodio sam se ja – kaže Eldar. Bijesan što su godinama od njega krili da ima sestru, mladić se dao u potragu.
“Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat”

Želio sam da je pronađem. Nisam imao mnogo informacija koje bi me do nje dovele. Znao sam samo ime i prezime stare ljubavi mog oca. Od nekih ljudi koji su sa njim bili bliski saznao sam da je Srpkinja i da je živela u Mostaru. Kada sam napokon došao do adrese, saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negdje dalje. Opet sam se nalazio na samom početku.
Sve te godine sam razmišljao kako bih volio da je pronađem, da je upoznam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka.

Moja sestra nije znala da postojim. Pretraživao sam imenike, zvao mnoge brojeve telefona. Preko najrazličitijih ljudi sam pokušao saznati bilo kakvu informaciju. Saznao sam da se zove Milena. Razmišljao sam da postoji mogućnost da se sestra udala i promenila prezime. To je već bila gotovo nikakva šansa da je nađem. Izgubio sam svaku nadu. Onda su se pojavile društvene mreže – priča Nurković kako je tekla potraga koja je djelovala nemoguće.
Sve dok nije uspjela.

Tri godine sam je tražio na Facebooku, bezuspješno. Tokom treće godine traženja pronašao sam nekoliko djevojaka pod istim imenom. Svakoj toj djevojci sam poslao poruku, koja je imala krajnje neobičan sadržaj: “Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat”.
Negdje je dobijao samo “seen”, neke su mu govorile da je lud. A onda je poruka stigla na pravu adresu, Mileni Dobraš.

“Mama, neki čovjek kaže da mi je brat”

Razni odgovori su stizali od tih djevojaka koje sam pitao, ali jedna je konačno djelovala kao da bi mogla biti moja sestra. Ona je znala samo ime i prezime mog oca. Njena mama joj je pričala da je njen otac umro veoma mlad, i to je bilo sve. Kada joj je stigla moja poruka, zvala je mamu i pokazala joj. Nakon toga je njena mama istrčala i zaključala se u kupatilo. Dugo nije htjela da otvori vrata, sve se pretvorilo u šok. Kada je otvorila vrata, rekla je: „Jeste, to je tvoj brat”, na šta joj je sestra odgovorila kako ne može da vjeruje da je to krila 28 godina, iako joj je nebrojeno puta govorila da želi da ima brata. Milena dugo nije pričala sa svojom majkom zato što je krila istinu od nje – kaže Nurković.
Skoro trideset godina nakon što su bili sa dvije strane vrata – Eldar i Milena odlučili su da se nađu.

“Milena, ne plači molim te”

Prvi susret sa sestrom je bio veoma emotivan. Dva dana nakon što smo se prvi put čuli, sjela je u autobus u Banjoj Luci i došla u Sarajevo. Na autobuskoj stanici smo se prvi put sreli. Kada je izašla iz autobusa, odmah smo se zagrlili. Sedam dana je boravila kod mene. Nismo se odvajali jedno od drugog. Bio je čudan osjećaj. Znaš da imaš nekoga ko je tvoja krv, a moraš sve iz početka, ne znaš ništa o toj osobi. Jako je čudno. Teško pokazujem emocije, ali ona je više plakala. Sve vrijeme sam je posmatrao i uvidio sam da jako liči na mene i na mog oca. Pokreti, priča, poprilično smo slični. Teško da to mogu opisati riječima. U kontaktu smo i viđamo se koliko nam to vrijeme dozvoli i pokušavamo da nadoknadimo propušteno, završava svoju životnu priču za “Srbija Danas” Nurković.
Zbog straha im oduzeli pravo na sreću

I dalje mi je žao što su nam oduzeli naše vrijeme. To su greške koje ljudi prave bez ikakvog razmišljanja. Razgovarao sam s majkom svoje sestre i ona je bila ubeđena da ja kao dijete iz legalnog braka, druge vjere, nikada ne bih prihvatio svoju sestru. Iz tih razloga nije ništa govorila 28 godina. Rekla mi je da bi iz tog straha ponovo isto uradila. Nije fer ni prema meni ni prema sestri što su tako postupili. Da 28 godina budemo jedno bez drugog zbog njihovih sebičnih stavova. Mi nismo krivi, kaže Eldar.

Eldar je postao ujak!

U mnogim periodima svog odrastanja mnogo bi mi značilo da sam imao nekog svog. Imati sestru ili brata, imati nekoga s kim možete podijeliti sve, imati podršku, dijeliti iskustva. Nisam imao nikoga bliskog sebi. Očigledno da nikada nije kasno, sada imamo odličan odnos, redovno se čujemo, kroz osmijeh priča Nurković koji je postao ujka! Milena je rodila malog Konstantina, a on je oduševljeno otišao da ga upozna. Ne samo što su prihvatili jedno drugo, Eldar i Milena sada zajedno šetaju malog Konstantina, novi život i novo poglavlje u njihovoj nevjerovatnoj porodičnoj priči.