Supružnici Zdravko i Zulejha: Na selu se može lijepo živjeti, problem je što mnogi bježe od njega!

Primjer Zdravka Antunovića i njegove supruge Zulejhe – Lile, iz naselja Udurlije kod Bugojna vraćaju nadu u bolje sutra poljoprivrednih proizvođača bugojanskog kraja. Zdravko, koji će uskoro u penziju u radu na zemlji ne vidi striktno finansijski motiv.

Nakon rata, sa suprugom se vratio na svoje ognjište i počeo je sa obrađivanjem 32 dunuma zemljišta. Na taj način nastavio je tradiciju svojih roditelja.

– Na svom gazdinstvu nastojimo obezbijediti mirniji život i po mogućnosti povećati kućni budžet. Jednostavno radimo, ne mislimo na neke druge stvari i to nas čini zadovoljnim – kaže nam na početku razgovora Zdravko, čija se porodica ranije bavila stočarstvom.

Antunovići su uzgajali sedam krava, imali nešto koza i svinja. Danas je situacija drugačija, tu je tek pedsetak peradi.

– Nažalost stočarstvo je na niskim granama, a i stari se, ne može se više ko prije raditi, tako da sada uglavnom preferiramo zemljoradnju. Imamo 99 grmova aronije, čiji je urod zbog suše bio manji, ali ipak smo zadovoljni. Trudili smo se, davali vodu i sve što smo proizveli prodali smo, ostavili nešto za sebe i podijelili rodbini i prijateljima. Potražnja aronije je velika, posebno u ovom vremenu pandemije kao lijek. I, inače to je veoma zahvalna biljka, ne traži neku veliku aktivnost, nema hemije. Velika je potražnja i da nije bilo suše vjerovatno bi urod bio bolji i više bi se proizvelo soka od aronije. No, i ovako smo zadovoljni – kaže Zdravko.

Zapuštena imanja

Brojna imanja oko Antunovića u Udurlijama su neobrađena i zapuštena.

– Na selu se može lijepo živjeti, a naš problem je što mnogi bježe od njega. Jeste teško, jer čovjek seljak samo gleda u nebo – hoće li kiša, hoće li snijeg ili sunce  … Ja ipak mislim da ova naša lijepa BIH mogla samu sebe prehraniti. Nažalost, sada je sve okrenuto uvozu i zato imamo stalne krize – zaključuje Antunović.

Na velikom imanju uzgaja aroniju, tu je vočnjak šljiva i jabuka… Značajnu površinu ćine zasadi pšenice, a zaradu ostvaruje i od balanja trave, te od pedesetak peradi.

Prinosi u voćnjaku – uglavnom jabuka i šljiva bio je solidan, nešto slabiji nego ranijih godina, ali po Zdravkovim riječima posve zadovoljavajući, baš kao i pšenice. Značajna površina, koja je pod travom omogućila je balanje velike količine trave, koja se koristi kao sijeno i otava.