Na početku smo Šantića upitali kako su njegovi uposlenici reagirali kada im je saopćio da imaju plaćen odmor u Turskoj (Alanya) krajem jula.

Sa odmora u Turskoj s uposlenicima

 

“Nigdje ne idem”

– Iskreno malo sa šokom, nisu bili skroz sigurni da li je šala ili je to stvarno tako – ispričao nam je Šantić.

Uposlenici iz Turske nose prelijepe uspomene

 

On je ratne 1993. godine sa roditeljima i bratom morao napustiti rodni Mostar, a život ih je odnio u Švedsku. Tada je imao četiri godine, a danas je 32-godišnjak.

Prije pet godina je odlučio da se vrati u rodnu zemlju.

– Vjerovao sam da bih mogao stvoriti lijep život za sebe u Mostaru i doprinijeti gradu. Zadovoljan sam svojom odlukom i ne namjeravam za sada nigdje ići. Imam 32 godine, a sa 27 godina sam odlučio da se vratim. Roditelji su mi dali punu podršku. Brat mi se također vratio godinu prije mene, a za godinu i roditelji planiraju da se vrate. Istovremeno, mislim da ne treba osuđivati omladinu što izaberu do sele iz BiH radi bolje budućnosti. Smatram da je odgovornost države i privrede da naprave dovoljno dobre uvjete da bi mladi htjeli graditi svoj život ovdje – priča nam Šantić koji je direktor kompanije za informacione tehnologije ZenDev.

Kazao nam je i šta je kod njega presudno kod upošljavanja kadrova i koliko ih je trenutno u firmi.

– Danas nas je otprilike 50, tražimo ambiciozne, odgovorne ljude koji znaju kad je vrijeme za posao, a kad je vrijeme za zezanciju. Uvijek gledamo da li istinski žele da budu dio te naše “ZenDev kulture” – govori Šantić.

S obzirom na to da u našoj zemlji nije mali broj poslodavaca koji uposlenicima isplaćuju minimalne plaće, a zahvaljujući njihovim radom zgrću milione, upitali smo Šantića kako gleda na vlasnike kompanija kojima je samo cilj profit, a radnika gledaju isključivo kao predmet.

Gazde sa pet automobila i tri vikendice, a radnici… 

– Ne razumijem šta stvara zadovoljstvo takvim gazdama. To je neka zastarjela filozofija, gdje ljudi misle da grade svoj status što imaju pet automobila i tri vikendice, a ljudi što rade za njih jedva krpe kraj s krajem. U informatičkoj struci pričamo o tome da li radnik treba da ima 2.000, 3.000 ili 4.000 maraka plaću. Za informatičare se na kraju dana ne brinem previše, ali bih volio da i ostatak naroda može imati pristojan kvalitet života. Sutra da mi neko kaže: “Naš supermarket je uveo politiku da niko u firmi ne smije imati neto plaću ispod 800 KM, ja bih iz podrške tim ljudima i toj odluci samo išao u kupovinu u taj supermarket – ispričao nam je.

Imao je na kraju poruku za Bosance i Hercegovce, mlade i one starije koji ovdje ne vide budućnost.

– Ko želi da ostane u Bosni i Hercegovini, predlažem im da se izgrade na taj način da uče raditi nešto što vrijedi na stranom tržištu, a može da se radi iz BiH preko kompjutera. Nemojte se fokusirati previše na politiku, to je samo show i distrakcija stvari što stvarno vrijede – rekao je Šantić.