Evropski dan samostalnog života obilježava se svake godine 5. maja. Život osoba sa invaliditetom težak je i kompleksan, od arhitektonskih barijera pa do predrasuda.
Mersiha Fazlić je rođena bez ruku i nogu, završila osnovnu i srednju školu, zaposlila se, udala i rodila djecu. Muža je upoznala 2013. godine preko interneta, kaže da je bila oprezna zbog svog invaliditeta ali ubrzo se strah pretvorio u ljubav.
- Nakon prvog sastanka sve je bilo drugačije. Kaže da me je molio mjesec dana, al eto, prisjeća se Mersiha.
- Osobama sa invaliditetom je teško naći srodnu dušu sa kojom će osnovati brak i ko će ih gledati i pomoći u tome svemu, dok ja to nisam to gledao. Mi smo svoju vezu šestog septembra krunisali brakom, moja je mati prihvatila kao svoje rođeno dijete, kaže nam Dževad Fazlić, Mersihin muž.
U braku su dobili dvije kćerke i sina o kojima se, uz posao koji radi od kuće brine Mersiha, jer je muž često na poslu. U šali kaže da osim stavljanja zavjesa radi sve kućne poslove, piše O Kanal.
- Ja znam sve, i kuham i perem i pišem, eto skuhala sam i kafu. Sve. Oko djece, pitali su me kako ću djecu presvlačit, sve sam ja njima hvala Bogu uspjela i gotov othranila, ponosna je Mersiha.
- Vidim je više kao super ženu sa nekim nadmoćima spram invaliditeta koji ona posjeduje. Nema razlike, moja supruga i inače osobe sa invaliditetom su sposobnije nego da kažem normalni ljudi sa rukama i nogama i pameću, ističe Dževad.
Ipak Mersiha ima problema u društvu, priča nam o najvećim.
- Trenutno su predrasude i arhitektonske barijere najveći problemi. Imamo Dom zdravlja u Tuzli koji je katastrofa nepristupačan bio, a i sad su ginekologija i pedijatrija nedostupni za osobe sa invaliditetom. Ja kad moram djecu doktoru ili negdje suprug mora ići sa njima, a ja moram čekat u autu ili u kući, navodi Mersiha.
Mersiha sa svim problemima koje život stavlja pred nju izlazi na kraj, sa arhitektonskim barijerama se bori na sve načine ali još ne može srušiti barijere u glavama ljudi koji ne prihvataju drugačije osobe.