U vrijeme predizborne kampanje, većina stranaka, ničim izazvano i bez ikakvog osnova proricale su vlastitu pobjedu na izborima.
Piše: Mirhat Mračkić
“Pobijedit ćemo sa 110% glasova ( najmanje). Nećemo u koaliciju s onim otpadnicima (počinje nabrajanje).”
”Šta će im oni kada mogu sami, pobjeda je sigurno njihova?!”
Na kraju ispadne da neće ni s kim jer samo su oni pošteni, nekorumpirani, odlučni da nam obezbijede i odvedu nas u bolje sutra, za koje samo oni naravno imaju recept. Jedini ispravan.
Imaju i drugi recept, bar tako tvrde, ali nemaju tajni sastojak kao oni. A bez njega se ne može. I tako, nude oni recept, izbori prođu, a ono trt!?
Od obećanih 110, a mogućih 100%, oni dobili realnih 5,6%!??
Prvih dvadeset prebrojanih listića bilo je obećavajuće (potrefili na njihove) pa od tih 20 listića dobiše 16 i proglasiše izbornu pobjedu, ali se situacija vrtoglavo okrenu i eto ih gdje su sad. Nigdje. Optužiše sve redom za prevare, lažiranje izbora, kupovanje glasova, mnoštvo nevažećih i neregularnost važećih listića, izvratiše utrobu rigajući na one koji su ih pomeli.
A onda se otrijezniše i shvatiše da treba raditi na formiranju “zdravih” koalicija.
I kao kad dijete bira bombone iz zdjele, prvo uzme najomiljenije a kada njih nestane nisu loše ni one druge. Daj šta daš.
Na kraju su svi bez mane, slatki, nekorumpirani, pošteni i poželjni.
Kako to, pitate se?!
Jednostavno, svaka koalicija koja omogućava kožnu fotelju, službeni automobil, vozača, bijeli hljeb u kombinaciji s mesom naravno, dobra je i poželjna. Više mesa, malo hljeba.
Zaboravljaju se “sitne manjkavosti”, toliko puta apostrofirane i podcrtavane tokom izborne kampanje i svi su odjednom bezgriješni. Grijesi su okajani, oprošteni i nevažni. Važne su funkcije, ministarstva, resori. Pa hajde Boga ti, ko je to još bez grijeha?! Radilo se Boga mi, a ko radi taj i griješi. Zato, nemojte da se čudite kada nakon izbora u nekakvom neprirodnom savezu vidite dojučerašnje ljute neprijatelje! Spojila ih je ljubav. Ljubav prema gore nabrojanom. I još mnogo toga što nije pobrojano jer mi obični ljudi o tome ništa ne znamo. I nemojte da vam kažu kako “nema hljeba nad pogačom”. Ima, “bijeli hljeb” koji neki tako željno ponovo prizivaju. Gladan stomak je kako rekoše naši stari lahko nahraniti. Postoji daleko veći problem! Kako nahraniti gladne oči?! I ne samo gladne već i bezobrazne i bezobzirne.