Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Porodica Izetbegović 1928. dolazi u Sarajevo, gdje Alija završava gimnaziju. Za vrijeme školovanja se priključuje antikomunističkoj organizaciji Mladi muslimani, a tokom Drugog svjetskog rata se bavi humanitarnim radom – pomaganjem izbjeglih i prognanih civila, zaštitom i skrivanjem progonjenih Bošnjaka, saniranjem džamijskih ruševina. Pod sumnjom da je imao udjela u utemeljenju islamskog časopisa Mudžahid, kao i zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani, 1946. je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora. Nakon izlaska iz zatvora počinje studirati poljoprivredu, a od 1954. godine nastavlja studij na Pravnom fakultetu u Sarajevu i završava ga u roku od dvije godine. Godine 1990. sa Adilom Zulfikarpašićem i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA).

Alija Izetbegović je preselio na Ahiret 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Na dan dženaze kao da se nebo izlilo na naš glavni grad. Duge kolone ljudi, Bosanaca i Hercegovaca, ali i brojne delegacije iz cijelog svijeta, željeli su mu odati posljednju počast. Ukopan je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.

Povodom godišnjice smrti predsjednika kojeg su svi Bošnjaci voljeli i još uvijek vole, cijene i poštuju – te za koga je Richard Holbrooke, tvorac Dejtonskog sporazuma, rekao “Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine” – Preporod je uradio intervju s Bakirom Izetbegovićem, njegovim sinom i današnjim predsjednikom SDA.

Izetbegović u ekskluzivnom intervjuu za Preporod.info govori kakav je Alija Izetbegović bio kao čovjek, političar, ali i otac, otkrivši neke momente iz privatnog života s njim. Govori i o tome koliko je Alija Izetbegović bio vezan za Islamsku zajednicu, ukazujući i ko su članovi Predsjedništva BiH koji “koče” da Islamska zajednica, kao i sve ostale vjerske zajednice, ima sporazum sa državom. Otvoreno govori i o problemima oko Izbornog zakona i izborima u Mostaru te o tome šta očekuje od predstojećih lokalnih izbora.

19. oktobra, se navršava sedamnaest godina od smrti rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Bio je veliki političar, lider i čovjek. Možete li nam kazati kako je, uz sve to, uspijevao biti i dobar otac?

– Kao što rekoste, on je bio dobar čovjek. A svaki dobar čovjek je i dobar otac. Moj otac je bio privržen svojoj porodici, volio nas je, imao uvijek vremena za nas, a mi smo voljeli njega. Nije bio od onih intelektualaca koj su odsutni, koji ne znaju kako im djeca odrastaju, sa kakvim problemima se susreću. Mnogo je razgovarao sa nama i uvijek nas je tretirao kao ravnopravne sagovornike, pa i kad smo bili djeca. Nikad nas nije kažnjavao, nikad nije istresao svoja neraspoloženja na porodicu. Ustvari, on skoro nikada i nije bio neraspoložen, probleme koji su ga pogađali je podnosio stoički, rješavao ih je smireno i većinom uspješno.

Koliko je važno danas govoriti o Aliji, posebno kada se zna njegov značaj za BiH?

– Alijina misao i njegovo djelo su temelj moderne BiH i položaja Bošnjaka u njoj. A temelj se mora čuvati i poštovati. U njegovom vremenu je obnovljena državnost BiH, uspostavljena je država i oružana sila koja brani bosansku državu nakon 450 godina gubitka suvereniteta.

Bošnjaci su vratili svoje ime, ime svog jezika, reafirmisali svoju vjeru i identitet, postali politički i svaki drugi faktor bez kojeg nema kalkulacije u BiH i u regionu.
Nekome se to sve čini nesavršeno i nedovršeno, ali je to ustvari ogromno. I sve je postignuto i izgrađeno u par godina iznimnog napora, u uslovima skoro potpune blokade zemlje i privrede. Uspostavljen je državni aparat, diplomatska mreža, vojska od 250.000 vojnika.

Imao je poštovanje i Istoka i Zapada. Kako je uspijevao?

– Imao je širinu obrazovanja, dubinu misli i talent da iz te širine i dubine izvuče jednostavne kristalno jasne stavove. Osvajao je ljude. Kako to reče Abdulah Sidran – ako ste bili indiferentni prema Aliji, kad biste ga upoznali postajali ste njegov simpatizer, ako ste bili njegov simpatizer, postajali ste navijač… Alija Izetbegović je imao priliku da direktno komunicira sa liderima Istoka i Zapada i oni su skoro listom postajali simpatizeri i navijači. Dobitnik je dvije najprestižnije nagrade za razvoj demokratije, američke i švicarske, i dvije najprestižnije nagrade za doprinos afirmaciji islama, saudijske i emiratske.

Predsjednik Alija Izetbegović je sačuvao BiH u njenim granicama, pisao je historiju…Koliko su te granice danas sigurne?

– Sigurnije su nego što se to nekima čini. Promjena granica, odnosno propast Dejtonskog mirovnog sporazuma ne odgovara silama i velesilama koje su ga kreirale i, što je još važnije, potpuno je neprihvatljiv bosanskim patriotama, oni nikada neće dopustiti da Srebrenica, Tomašica i hiljade mjesta smrti i patnje nevinih ljudi budu izdvojeni iz teritorija BiH. Svaki pokušaj podjele BiH od strane koja je počinila genocid bi postepeno uvukao u “bosanski karakazan” ne samo susjedne zemlje, već sile sa sve četiri strane svijeta. Nije se igrati sa Bosnom i Sarajevom, ona je tačka dodira Zapada i Istoka, islama, pravoslavlja i katoličanstva. Svijet se dobro sjeća šta je odavde krenulo 1914. godine i kako se završilo po mnoga moćna carstva i države.

Možete li se prisjetiti nekih trenutaka, posebno za Vas bitnih, u društvu babe, rahmetli Alije Izetbegovića?

– Mnogo je toga, ali kako vrijeme prolazi sve su mi svježija prva sjećanja, ona iz ranog djetinjstva. Obasjana su nekim svjetlom djetinjstva koje se kasnije izgubi. Alija je radio u Crnoj Gori, gradio hidroelektrane početkom 60-tih, pa se znalo desiti da ga nema s nama po par mjeseci. A onda se probudim ujutro, a on leži pored mene, spava, preplanuo, plavokos, na stolić pored mog uzglavlja stavio poklon. Najviše mi se dopala igračka koja je bila vjerna kopija tadašnjih aviona, vrtili su joj se propeleri, proizvodila je zvuk poput pravog aviona kada je kotrljate po podu.

Alija Izetbegović je osnovao SDA koju danas napuštaju čak i njeni dugogodišnji članovi tvrdeći da je skrenula sa “Alijinog puta”. Zašto? Šta im smeta? Kakvo je stanje u SDA?

– Uvijek su stranku pojedinci napuštali, ponekad se i vraćali. Neću nabrajati sva ta imena, ali ima tu zaista markantnih intelektualaca, osnivača SDA. Dramatičan je bio razlaz Alije sa Zulfikarpašićem, Abdićem, zatim sa Silajdžićem. U Tihićevo vrijeme je otišlo mnogo kvalitetnih ljudi. Razlaz koji smo imali prije par godina sa pola kluba SDA u državnom parlamentu i, u isto vrijeme, sa Konakovićem i Kukićem se doimao opasno po SDA. Ali smo par mjeseci nakon toga ponovo osvojili 300.000 glasova i razočarali one koji su očekivali pad SDA.

Čampara je pojedinac, ima svoja nezadovoljstva, ona su lična, ali se naravno predstavljaju kao opća, kao “skretanje SDA sa pravog puta”. Tu priču da je SDA “skrenula” desno, lijevo, da je radikalna, da nije dovoljno radikalna, slušamo 30 godina. Neka čitaoci sami procijene je li SDA koju predvode Izetbegović, Džaferović, Zvizdić, Softić i drugi “skrenula sa Alijinog puta”? Ja mislim da nije, da smo itekako na njegovom putu, da se borimo sa još živim silama sa kojima se i on borio i da im se dobro suprotstavljamo te da nema alternative onome što radi SDA.

Da li je državu i stranku teže voditi danas ili dok ih je vodio rahmetli predsjednik?

– To su neusporedive stvari. Vrijeme i problemi sa kojima se nosio rahmetli Alija su nemjerljivo teži od problema sa kojima se borimo mi.

U zadnjem intervju rahmetli predsjednik je kazao “da je od svog sina najradije usvajao savjete”. U čemu Vas je to čovjek, koji je po ocjeni mnogih bio najbolji vođa naroda, slušao?

– Iznenadila me ta njegova iskrenost, tako direktan odgovor koji može isprovocirati bliske saradnike. Istina je da sam ja imao utjecaja na neke njegove odluke, recimo da se intenzivno organizujemo pred početak agresije, dosađivao sam mu sa stalnim upozorenjima da slijedi rat koja sam mu ponavljao još od vremena kada je izašao iz zatvora, od 1988. godine.

Zatim, kada je počeo rat uporno sam insistirao da se kopa tunel ispod piste Sarajevskog aerodroma, izveo sam prvu grupu kopača i na dnevnoj bazi se sa Brankovićem brinuo da imaju sve što treba. Kada je organizovan Prvi muslimanski sabor, predložio sam mu da ga nazovu Prvi bošnjački sabor, da se odmah presijeku dileme oko promjene imena narodu, itd.

Alija je slovio za vjernika. Kako je gledao na rad Islamske zajednice, njenu ulogu u društvu i koliko je važno da imamo jaku zajednicu muslimana, posebno u ovo vrijeme? Bili ste u Predsjedništvu, no pitanje oko ugovora Islamske zajednice i države ni tada nije bilo riješeno. Zašto se toliko čeka ako su druge vjerske zajednice to već riješile?

– Alija je na prvom mjestu bio islamski mislilac i pisac, a zatim i sve drugo, političar, državnik. Sa Islamskom zajednicom je imao odličnu saradnju, njega je ulema smatrala svojim. Islamska zajednica je armatura bošnjačkog naroda koja je trajna, ne mogu je dovesti u pitanje i smijeniti onako kako se to može učiniti sa političkim strankama. Zato je treba respektovati i jačati. Pitanje ugovora države sa Islamskom zajednicom je trebalo biti riješeno odavno i različiti su bili razlozi za neusvajanje u ovih 15 godina otkako je to pitanje pokrenuto. Ispočetka su Bošnjaci mudrovali oko toga, a zatim su to zaustavljali srpski i hrvatski članovi Predsjedništva BiH, Radmanović, Čović, Dodik. Čudi me ponašanje Čovića, nije imao prave razloge da odbije Sporazum, samo je nanio štetu Islamskoj zajednici, odnosima Hrvata i Bošnjaka, a očigledno i samom sebi.

Koji je bio Alijin, a koji Vaš, najbolji i najgori potez dok ste bili u Predsjedništvu?

– Ne znam može li se političar ili lider mjeriti po nekom potezu. Kumulacija dobrih procjena i dobrih poteza daje rezultat, a rezultat Alije Izetbegovića je sasvim jasan. Maločas sam ga opisao. Da li je sve bilo savršeno, je li ponešto moglo drugačije? Možda jeste. Ili nam se samo čini da jeste. Ja sam uporno prigovarao na naziv Republika Srpska koji je prihvaćen u Dejtonu, na 49 procenata koji je ovaj entitet dobio, na osnovu etničkih čišćenja i nasilja, ali Amerikanci su htjeli okončati rat i rekli su Aliji – “Srbi moraju nešto dobiti”.

I dali im previše. Poslije je to priznao i Richard Holbrooke, kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali bez Amerikanaca se rat nije mogao zaustaviti. U to vrijeme smo imali prosječno 500 mrtvih i 500 teško ranjenih mjesečno, ne znam kuda bi nas odveo nastavak rata. Što se tiče mene, mojih poteza i grešaka, procjene ću prepustiti drugima. Možda je i rano za njih. Drago mi je da sam SDA koja je bila pala na 200.000 glasova vratio na 300.000 i drago mi je da SDA i dalje drži kičmu bosanskih patriota uspravnom.

Bliže se izbori. Šta biste poručili bh. građanima? Hoće li SDA, uprkos svemu što se u stranci događa, imati rezultate kao do sada?

– Vjerujem da će SDA zadržati ili u manjoj mjeri popraviti rezultat u odnosu na 2016. godinu. A građane bih podsjetio da smo pred udar korone imali najbolje ekonomske rezultate u postdejtonskom periodu, da smo u pet godina koje su obilježile vlade Zvizdića i Novalića bili ispunili obećanje o kreiranju 100.000 novih radnih mjesta i o postepenom pretvaranju Federacije BiH u veliko gradilište. Već idućeg proljeća, sa masovnom upotrebom vakcine, korona će ako Bog da posustati i nastavit ćemo sa takvim trendovima.

U međuvremenu ćemo brinuti o onima koji su pogođeni pandemijom i, unatoč svim otporima, nastaviti procese integrisanja BiH u NATO savez i Evropsku uniju (EU). Neće nas zaustaviti.

Vaš komentar o najavama izborne krađe, prijavama, ponajviše iz Srbije?

– Očigledno se radi o manipulacijama i pripremama za izborne krađe. A Tužilaštvo BiH je odlučilo da ne pokrene istragu, da još jednom pokaže političku pristrasnost, jer je sasvim jasno kome idu te desetine hiljada nepostojećih glasova iz Srbije!

Šta možemo očekivati od izbora u Mostaru?

– A što se Mostara tiče, glavni dio posla je završen, imamo izbore nakon 12 godina, biračima je vraćeno njihovo pravo pa neka ga koriste kako god hoće. Vjerujem u pobjedu koalicije u kojoj je i SDA, predvodi je cijenjeni ljekar dr.Guzin, čovjek kojem Mostarci s razlogom vjeruju.

Izborni zakon je i dalje veliko pitanje. Zašto?

– Zato što HDZ insistira na izmjenama koje bi omogućile hrvatskim političkim predstavnicima da zauvijek imaju veto i kočnice na sve o čemu se odlučuje u BiH, a naročito u Federaciji BiH. A kako to izgleda vidjeli smo u posljednjih par godina – bez obrazloženja je odbijen ugovor države sa Islamskom zajednicom, bez obrazloženja je zaustavljeno formiranje Vlade FBiH i popunjavanje Ustavnog suda FBiH, bez obrazloženja su rušeni veoma važni zakoni u Domu naroda Parlamenta FBiH poput Zakona o šumama ili Zakona o igrama na sreću. Svaki od konstitutivnih naroda u BiH, u skladu sa Ustavom, ima pravo biti predstavljen i ima pravo na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. I to je sve. Nema pravo ukidati volju većine u predstavničkim domovima, a HDZ to radi. I očekuje od nas da mu pomognemo da takvu vlastitu poziciju “zacementira” zauvijek. Mi na to nećemo pristati.

Gospodine Izetbegović, obzirom da ste pozitivni na koronavirus i da se od petka nalazite na kućnom liječenju, kakvo je Vaše zdravstveno stanje?

– Zaista se osjećam dobro, nemam skoro nikakvih simptoma i tegoba hvala Bogu. Nadam se da će tako i ostati.