Vijesti iz Fojnice i okoline
OKOVI
Pričam ti već godinama
O nijemim licima i
Izgubljenim pogledima slučajnih prolaznika
Zalutalih u ovaj grad
Pričam ti o tajnama izgubljene sreće
I sitnoj boli što nam grudi razara
O neuzvraćenim osmjesima
O neispričanoj ljubavi i
Nedosanjanim snovima
Oni su tu, obješeni
Vise u zraku i
Svjedoče o postojanju straha
Od svega što nam je nepoznato
Pričam ti o brodovima
Koji ne napustiše svoje mirne luke
Još od onda kad bura donese
Olupine čamca na pučinu
Posmatram s prozora oronule zgrade
Scenu mnogo puta ponovljenu
Gledam sve te ljude
Listam ih u glavi kao jutarnje novine i
Shvatam da su svi oni dio mene, a i
Da to što zovem sobom nije ništa drugo
Do vrijeme što vjetar ga nosi
Svaki dan, sve brže i brže
Ne mogu da ti dočaram tu sliku
Nemam Šekspirovu ruku niti Hajjamov kalem
Možda bi ti oni znali i nacrtati
Te zamišljene paučine koje vidim među ljudima
Znaš, svi smo mi nekome nešto
I svi smo mi neko i
Svaki naš korak može biti sreća,
Ali i Eugen nečijoj sreći
Kazala sam ti da su mi nudili slobode
Sve čari i sjaj ovoga svijeta
A ja izabrah prozor oronule zgrade
Izabrah okove i s ushićenjem
Ih stavih na srce
Vezah oko čela
I nastavih sanjati
Gledam te, a ti se čudiš što ja,
Vlastitom rukom okovana,
Iz sve snage grlim život
I idem dalje noseć’ taj teret na plećima
Pričam ti evo, već dugo i
Pitam se kako da ti objasnim
Da postoje prostranstva koja me guše
I okovi koji su mi sinonim
Za slobodu
– L.M., decembar, 2019.
