Vijesti iz Fojnice i okoline
Hadži Hamdo Turko (1907.-1994.)
Oličenje potpune predanosti vjeri, poslu, porodici i islamskoj tradiciji.
Piše: prof. Mensur Pašalić
Hadži Hamdo Turko je rođen u Fojnici 21.1.1907. godine od oca Davuda i majke Mevle.
U sedmoj godini je ostao siroče pa je brigu o njemu preuzeo Edib Kazaferović, poznatiji kao majstor Dibo, kod koga završava osnovnu školu i izučava brijački zanat.
Po povratku iz vojske h. Hamdo se poslovno osamostaljava, otvara vlastitu brijačku radnju u kojoj kao prepoznatljiv brico radi sve do penzije.
Godine 1931., fijakerom kahvedžije r. Ćazima Buljine, h. Hamdo odlazi u Kreševo ženeći se čestitom Ešrefom Skopljak sa kojom, u skladnom braku, dobijaju kćerke Enisu i Hafizu te sinove Mustafu, Šefika i Mensura.
Inače, čitav život h. Hamde Turke je bio satkan od potpune predanosti vjeri din-islamu, poslu, porodici i islamskoj tradiciji.
Bio je sahibu-t-tertib koji je beš-vakat redovno obavljao u Čaršijskoj džamiji.
Precizno, tačno, tečno i lijepo je učio Časni Kur'an. Često je, rizaen lillah, mijenjao imama u njegovoj odsutnosti čuvajući tako renome glavne fojničke džamije.
Od 1984. do 1991. godine sam tokom ramazana u Čaršijskoj i Srednjoj džamiji učio sehursku mukabelu sa hfz. Muhamed-ef. Gačom te Evradi-fethijju koju je divnim i milozvučnim učenjem sure Feth završavao h. Hamdo.
I danas kao da čujem njegovo neponovljivo i emotivno učenje završnog ajeta „Muhammedun resulullah…“
H. Hamdo je slovio kao stručan, odgovoran i temeljit brico, danas bi kazali muški frizer. U njegovoj brijačnici nije bilo viška govora, niti neumjesnih riječi.
Naprotiv, mogla su se čuti samo lijepa kazivanja koja su ostajala urezana u našem pamćenju.
Jedno od takvih je iz 1973. godine kada h. Hamdo, dok mene šiša, razgovara sa mojim r. babom i ibreti se: „Kako iz ovoga najbližeg sela Fojnici (namjerno ne navodim naziv) niko ne ide u veće škole niti ima kakva zanata, a Klisurani koji su iz najudaljenijeg sela (19 km), sve sami „advukati“ po govoru i sposobnosti.
Zajednička konstatacija h. Hamde i moga babe je bila „da to može biti vodom“. Znam da sam se kao dječarak skriveno nasmijao ovakvom zaključku. Tek kasnije, kao student, čitam znamenitog filozofa Farabija koji kaže „Nastanjujte se kraj rijeka (vode) jer voda bistri vaš um“!
Na hadž je h. Hamdo otišao 1968. godine nakon proučene ikrar-dove u prepunoj Čaršijskoj džamiji.
H. Hamdu pamtim i po blago naprijed pognutom tijelu koji je govorio o njegovoj skromnosti, čistom sakou, izbrijanom mu'minskom licu, srdačnom i blagom ophođenju te redovno ukalufljenom fesu koga je nosio do smrti.
Uz njega, dosljedni čuvari te odjevne bošnjačke tradicije su, uprkos komunističkim primjedbama, bili hafiz Muhamed-ef. Gačo i h. Sulejmen Tutnjević.
H. Hamdo Turko je na Bolji svijet preselio 6.12.1994. godine u 88. godini života.
Prije klanjanja dženaze sam u svom govoru, pored ostalog, kazao: „Po hadži Hamd-efendiji smo mogli sahate navijati. Kada ga ugledamo u fojničkim sokacima znak je da je vrijeme jednog od dnevnih namaza!”
Hadži Hamd-efendija je 7.12.1994. godine ukopan u neposrednoj blizini Srednje džamije.
