Vijesti iz Fojnice i okoline
Nakon što je fotografija objavljena na Facebooku Dževad i Ismet brzo su stupili u kontakt, a još brže dogovorili prvi susret kojem je prisustvovala ekipa portala Klix.ba.
Prvi je stigao Dževad, vidno nervozan zbog susreta sa čovjekom koji mu je spasio život. Nije znao kako izgleda, ali ipak… Odmah ga je prepoznao. Krenule su suze, čvrsti stisak ruke i prva riječ bila je: “Hvala”.
“Nisam znao da li da ti se zahvalim ili da te prebijem jer si me spasio”, kroz suze i osmijeh kazao mu je Dževad.
Ismet kaže da je učinio ono što mu je srce kazalo i da bi ponovo učinio isto.
“Sjećam se tog dana kao jučer da je bilo. Bio je rat i granatiranje na sve strane. Cijeli rat sam bio na točkovima, takav mi je bio posao. Iz nekog razloga uvijek sam mislio da me neko čuva i nikad nisam tražio zaobilaznice, puteve da se sklonim. Tako je bilo i tada. Krenuo sam prema Marijin-Dvoru kada sam te ugledao. Samo mi je proradio adrenalin da trebam spasiti tog čovjeka”, kazao je Mršević.
S njim u automobilu su bile, nastavlja, i dvije kolegice koje su mu govorile da se čuva i da ipak razmisli jer bi i sam mogao stradati. Ali, Ismeta to nije pokolebalo….
“Govorile su mi da ne idem, da će me snajper pogoditi, ali nisam mario. Nisam razmišljao o tome i da treba, ponovo bih isto učinio. Sad, kad sam ga vidio, meni su odmah krenule suze, ali sam se suzdržao. Kada sam čuo da je u kolicima, nije mi bilo drago”, govori Ismet.
“Kćerki sam rekao da fotografiju objavi na Facebooku, da nađem tog čovjeka koji mi je spasio život. Kada sam zahvaljujući toj fotografiji saznao njegovo ime, odmah sam mu poslao poruku da se nađemo. Nakon dva sata dobio sam odgovor. I evo sad smo tu gdje jesmo. Od sudbine ne možeš pobjeći”, govori Pintol.
Ismeta je zanimalo kako Dževad živi, ima li porodicu, gdje radi…
“Čekam unuče i tome se radujem”, kazao je Pintol, nakon čega je Ismet dodao da je i on postao djed prije pet mjeseci i da nema ljepšeg osjećaja.
Sada, kada su se upoznali, obećali su da će se družiti u budućnosti.
“Kada sam vidio sliku, imao sam osjećaj kao da smo sto puta sjedili zajedno. Možda smo se i sretali u kafani, ali se nismo znali. U biblioteci sigurno nismo. Sada, kada smo se sreli, jedno je sigurno, a to je da ćemo se nastaviti družiti”, kazao je Pintol.
