fbpx
Petak , 23 Oktobra 2020

Heroji mahale: Učitelj Mirko Vuković – čovjek koji je učio generacije Fojničana

Jutros oko 8 sati krećem na posao i kod fojničke Hiljadarke vidim divnog čovjeka i učitelja Mirka Vukovića kako obavlja ritual jutarnje šetnje.

Piše: Harun Pašalić

Na um mi pada da sam zamolio prof. Benjamina Terzića da me poveže sa učiteljem Mirkom te da vidi da li je hazur da napravimo kratki razgovor sa njim.

Kad, u 11 sati i 45 minuta mi stiže poruka od prof. Benjamina da je učitelj Mirko raspoložen za intervju te da ga kontaktiram.

Obavim poziv i za 10 minuta sam se pronašao pred kućom učitelja Mirka Vukovića.

Lijepa kuća, još ljepša bašta, a na vratima sa osmijehom stoji učitelj Mirko.

Ulazimo i sjedamo u topli dnevni boravak i počinjemo sa razgovorom.

Mirko je rođen 21. oktobra 1943. godine u Fojnici.

Roditelji su mu bili Mato i Barbara.

Mirkovi roditelji i brat Anto

Za oca Matu mi je načelnik Mustafa Memija govorio da je to bio najbolji limar na ovim prostorima, a Mirko mi je kazao i to da je bio i bravar te da je bio pravo tabijatli čovjek.

Učitelj Mirko kada je imao 11 godina

Osnovnu školu Mirko je završio u Fojnici, a Srednju učiteljsku školu završava u Sarajevu 1962. godine.

Odmah po završetku škole zapošljava se u fojničkoj osnovnoj školi, a prvo radno mjesto mu je bilo u Dusini.

“U Dusini sam radio godinu dana, tada u Dusini još nije bilo struje, a u sva četiri razreda koja sam učio, bilo je ukupno 80 djece i nastava se odvijala u dusinskom mektebu” – govori nam učitelj.

U vojsku odlazi 1963. godine koju je služio 18 mjeseci u Osijeku i Tuzli.

Godine 1965. se vraća poslu u školi i tadašnji direktor škole, Žiko Mitrović, ga raspoređuje za učitelja u školu u Obojak.

“I u Obojku se nastava odvijala u mektebu, a u mektebu je bila i jedna sobica u kojoj sam živio. Ni u Obojku nije bilo tada struje i tako je ostalo za vrijeme mog trogodišnjeg boravka gore. Tada je u 4 razreda škole u Obojku bilo 32 učenika iz 4 sela: Obojak, Klisura, Carev do i Zelenika” – govori nam učitelj Mirko.

1968. prelazi raditi u Fojnicu jer se oženio sa Ružicom Lazić iz Zenice koja se zaposlila na fojničkoj Banji, odnosno u tadašnjoj Specijalnoj bolnici za distrofičare.

Sa suprugom i sestrom

Oboje su svoju penziju stekli u Fojnici, a učitelj Mirko je u penziju otišao 2004. godine.

Kako kaže, sa svojim učenicima je u odličnim odnosima i raduje se njihovim uspjesima.

Kazao nam je i to da mu je bilo lakše raditi sa predratnim generacijama, ali da su poslijeratne generacije bolje znale, bile bolje pripremljene i da su imali bolje uslove.

Prošle godine, u maju, preminula mu je supruga Ružica i dok razgovaramo o tome, oči mu se napuniše suzama.

“51 godinu smo bili u braku, voljeli se, poštovali i dijelili i dobre i loše trenutke. Nismo imali djecu, ali nas je rad sa djecom ispunjavao i na taj način” – govori nam učitelj Mirko.

Poziranje s muštiklom samo za ovu priliku

Ono po čemu je brojnim generacijama učitelj Mirko ostao prepoznatljiv jeste muštikla i cigara.

Bio je strastveni pušač 53 godine i kan'o ih se tek prije dvije godine.

“Počele mi smetati i vidim, vrijeme da ih se kanem” – govori nam.

Sada svoje penzionerske dane provodi u šetnji (i to brzoj) te, kroz osmijeh nam govori, sa novim zanimacijama kao što su kuhanje, pranje i čišćenje.

Listanje albuma i evociranje uspomena

Na kraju, našem učitelju Mirku želimo mnogo zdravlja, sreće i blagostanja u budućnosti.

Pročitajte i ovo

Nakon što mu je određen pritvor: Batku pozlilo, prebačen u Opću bolnicu

Kantonalni sud u Sarajevu je na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo odredilo jednomjesečni pritvor Almiru Čehajiću …