Vijesti iz Fojnice i okoline
Legendarni američki glumac Kirk Daglas (Douglas) umro je u 103. godini, javili su mediji.
Daglas, koji se proslavio u hitu “Spartak”, bio je jedna od posljednjih zvijezda “zlatnog doba” Holivuda.
Glumačka legenda je bila dobrog zdravlja otkad je pretrpio moždani udar 1996. godine.
Majkl Daglas (Michael) je u saopćenju potvrdio smrt svog oca.
– S ogromnom tugom moja braća i ja objavljujemo da nas je Kirk Daglas napustio danas u dobi od 103 godine. U svijetu je on bio legenda, glumac iz zlatnog doba filmova koji je živio u svojim zlatnim godinama, humanitarac čija je predanost pravdi i uzroci za koje je vjerovao da postavljaju standard kojem svi mi težimo – naveo je Majkl.
Bio je poznat po ulogama “žestokih momaka”. Tokom šest desetljeća, koliko mu je trajala karijera, glumio je u oko 90 filmova.
Kirk i njegova supruga An (Anne) su 1964. bili u posjetu Jugoslaviji, gdje je Kirk držao predavanje studentima o filmu. Htjeli su upoznati Tita. U ambasadi su im objasnili da je to vrlo teško izvedivo, ali glumac nije odustajao. Okrenuo je broj Titovog kabineta, a već drugog dana po njih je stigao privatni avion koji je poslao predsjednik SFRJ.
U njegovoj vili u Ljubljani proveli su tri sata. Pili su vino i pričali, najviše o vesternima koje je Josip Broz obožavao. Gledao je sve u kojima je Daglas glumio, a najviše mu se sviđao ”Obračun kod O.K. Korala”.
Ambasador iz Velike Britanije koji nikako nije mogao stupiti u kontakt s Titom upitao je Kirka kako je uspio s predsjednikom provesti čak tri sata.
– Drаgi moj, ne rаzumijem, vi ste proveli tri sаtа s predsjednikom Titom, а jа ne mogu ni deset minutа – požalio se ambasador.
– Gospodine аmbаsаdore, koliko ste filmovа Vi snimili – upitao ga je Kirk.
Biografija
Kirk Daglas je rođen 9. decemra 1916. godine pod imenom Išur Danielovič Demski. Njegovi roditelji u SAD su se doselili iz današnje Bjelorusije. Živjeli su u židovskoj zajednici u gradiću Amsterdam, u saveznoj državi Njujork.
Njegova porodica je bila veoma siromašna, živjeli su pored pruge, no u svojoj autobiografiji je napisao da je njegova majka uvijek pomagala drugima i naučila ga da “čak i prosjak mora pomoći drugom prosjaku”, zbog čega je on kasnije donirao milione dolara humanitarnim organizacijama.
Završio je fakultet i jedno vrijeme bio u ratnoj mornarici. Tokom fakulteta počeo se baviti glumom. Za karijeru u Hollywoodu morao je imati prepoznatljivo ime pa je ubrzo nakon toga postao Kirk Daglas.
Služio je u Drugom svjetskom ratu od ulaska SAD 1941. do kraja rata 1945. godine.
Između 1949. i 1956. godine, čak je tri puta bio nominiran za Oskara, ali ga je uspio dobiti tek 40 godina kasnije i to za svoj iznimni doprinos filmskoj industriji.
Prvu nominaciju za Oskara dobio je 1950. za ulogu u filmu Šampion, a zatim je nominiran 1953. za Loše i lijepe te ponovno 1957. za ulogu Vinsent Van Goga (Vincent Van Gogh) u filmu Strast za životom. Glumio je u čak 75 filmova i bio je “superstar” čak i prije nego je taj izraz skovan.
Neki od njegovih najpoznatijih filmova su Šampion (1949), Mladić s trubom (1950), As u rukavu (1951), Grad iluzija (1952), Strast za životom (1956), Obračun kod OK korala (1957), Staze slave (1957), Spartak (1970), Usamljeni su hrabri (1962), Sve ostaje u obitelji (2003).
Ženio se dva puta, prvi brak mu je bio s Dianom Dil (Dill) i trajao je osam godina. S njom ima sinove Majkla (Michael) i Džoela (Joel). Kasnije je upoznao An Bajdens (Anne Buydens) s kojom je u braku bio do kraja života te je tvrdio da je upravo ona zaslužna za njegovu dugovječnost. S njom je dobio još dva sina, Paula i Erika (Eric).
1991. godine preživio je helikoptersku nesreću. Njegov helikopter se sudario s drugom letjelicom, a dvije osobe su izgubile život u toj nesreći. On se izvukao s povredamaod kojih se uspješno oporavio.
Pet godina kasnije, u januaru 1996. godine doživio je možda udar zbog kojeg je bio izgubio mogućnost govora. Taj period života opisao je u svojoj autobiografskoj knjizi Udar sreće. Opisao je to zdravstveno stanje kao “najgori pakao koji čovjek može proživjeti”. Priznao je i da se mučio s depresijom, no izlaz je pronašao u humanitarnom radu.
Kad je navršio 102 godine rekao je da mu je najveća rođendanska želja da svijet postane bolje mjesto za život.
– Toliko je puno netrpeljivosti… Želim da ljudi jedni prema drugima budu ljubazniji i pokazuju više poštovanja. Imao sam predivan život i imam fantastičnu porodicu. Zahvalan sam na svemu što mi je život pružio – zaključio je tada.
