Prof. Indira Pašalić: Problem preosjetljivosti kod djece i kako im pomoći

Velika većina, nas roditelja, često postavljamo sebi pitanje: „Gdje sam pogriješio u odgoju djeteta? Dijete mi je preosjetljivo, sve doživljava katastrofično, plačljivo je, sve mu smeta, buka, jaka svjetlost, treba potpuni mir kako bi spavalo, učilo , teško se odvaja od roditelja u ranom djetinjstvu, saosjeća sa ljudskim nevoljama, čak se i stide zbog drugih ljudi i njihovih nesmotrenosti…“

Jednom riječju sve ih se dotiče i njihove emocije su prenaglašene.

Roditelji ističu  da su u odgoju primijenili potpuno iste metode kao kod drugog djeteta ili djece, ali, ipak, nisu zadovoljni postignutim.

Da, tu i jeste osnovna greška.

Ne mogu se svi  kolači praviti po istom receptu pa tako ni djeca odgajati na isti način jer i roditeljstvo se uči.

Bilo bi dobro da kada roditelji uoče hipersenzibilnost (preosjetljivost) kod svog djeteta da shvate da je tom djetetu potrebno više pažnje, da moraju uložiti više truda u njihov odgoj jer će taj trud ojačati dijete koje po samom rođenju pokazuje znake preosjetljivosti.

Hipersenzibilnost nije ni malformacija, a niti dar.

Jednostavno, tako su rođeni i pripadaju onoj populaciji 20% preosjetljivog stanovništva na ovoj planeti.

Zašto ova priča o preosjetljivoj djeci!?

Zato da ne postanu žrtva vlastitih emocija. Da ne okrenu svoj autoimuni sistem protiv sebe samih. Jer hipersenzibilnost je rahlo tlo za kalemljenje različitih  bolesti.

Uradit će te tako da ih naučite kako bogatstvo svojih emocija mogu iskoristiti na inteligentan način te njihovu hipersenzibilnost pretvoriti u prednost.

Ta djeca, pri veoma kratkom susretu sa osobom mogu da ocjene sa kakvom ličnošću komuniciraju (dobra, loša, mudra, zlonsmjerna itd.).

Kako su njihova sva čula osjetljivija, sa više emocija će doživljavati umjetnost (slikarstvo, vajarstvo , muziku…)

Usmjerite ih u pravcu gdje će moći dati oduška svojim emocijama i tako dati mir duši i zdravlje tijelu.