Vijesti iz Fojnice i okoline
Godinama odlazak na Bajram namaz i izlazak moj iz kuće, uvijek osjetim tešku gorčinu i tug u svome srcu i duši!
Znam da si morao braniti domovinu znam da si volio toliko svoju domovinu svoj narod, al 20 i kusur godina svakim danom se gorčina mi teška javlja, zbog prokletog rata i tvoga odlaska kao velikog heroja naše domovine našeg grada!
O prokletom ratu ne znam toliko, imao sam samo dvije godine, kada si ti poginuo, ali u jedno ne sumnjam nikad babo, da si se borio kao veliki borac na ratištu za svoju domovinu, svoje drugove i svoju porodicu, kako bi se sada bez straha zvali Bošnjacima i pisali ponosno bosanskim jezikom.
Zadnji put kada si krenuo na ratište stao si na braniku kuće i okrenuo se prema svima nama, kao da si osjetio da nas zadnji put vidiš, i rekao čuvajte mi moju djecu, a ja idem sa drugovima preko teške planine Treskavice da spasiš našu domovinu.
I isto tako čim je stigao poziv da se ide prema Treskavici prvi si sa drugovima stao, bez razmišljanja šta može da se desi u borbi za porodicu i svoj narod svoju Bosnu i Hercegovinu.
Bilo ti je teško ostaviti nas, ali šta ćeš, morao si, morao si na tu Treskavicu okovanu snijegom i velikim lavinama, a poslije sam saznao od tvojih saboraca da mnogi nisu bili spremni da krenu i po rizik života za svoju domovinu u tešku borbu tog hladnog jutra.
Na kraju, godine su prošle ja sam momak pred ženidbu, hvala Allahu, živ zdrav i ponosan na sebe svoju porodicu i ženu svog života!
Definitivno sam u ovom životu mislio da mogu, na iskrenu riječ i pošten obraz mnogo toga postići, ali definitivno sam pogriješio, ali ponosno svoj put nastavljam dalje sa osobama koje cijene borbu jednog momka bez interesa za svoj grad i svoju domovinu.
A na kraju i ja sam ponosan na tebe i tvoje veliko srce koje si dao da bi sad mnogi uživali i hodali u ljepotama naše Bosne i Hercegovine!
I dobro znam da si u amanet nama ostavio, obraz i prezime koje nikad u životu neću i ne smijem da iznevjerim.
