Vijesti iz Fojnice i okoline
Više puta smo pisali o našim Fojničanima, legendama mahala koji svojom pojavom zaslužuju naše poštovanje, ali i radost u duši.
Jedan od takvih ljudeskara je i naš hadžija Šefik – Šefo Buljina.
Rođen je 03. marta 1940. godine u selu Majdan kod Fojnice.
Osnovnu školu je završio u Fojnici, a čitav život je proveo kao radnik fojničke „Štamparije“. U penziju je otišao 2005. godine.
Hadžija Šefo se bavio i građevinom i uživao je radeći takve vrste poslova.
Bio je oženjen s Aiša-hanumom te su u svome braku dobili četvoricu sinova, Sabahudina, rahmetli Ramiza koji je poginuo kao šehid, Adema i Amira.
Hadžija Šefik nam govori da je dva puta išao na hadž.
– Prvi put sam otišao 1999. godine, ali jedva. Htio sam i da moja Aiša ide sa mnom, ali se razboljela te mi je kazala da obavim hadž za sebe, a ako nekada budem imao para da obavim hadž i za nju. Uplatim ti ja za hadž, a moja Aiša umrije. I ja hoću da odustanem, ali me dajdža (rahmetli Ramiz ef. Pašić) i Mensur efendija nagovoriše da, ipak, odem. I obavim ti ja hadž tada, a onda obavim hadž i za svoju Aišu 2009. godine – govori nam hadžija Šefo.
Ono što hadžiju Šefu karakteriše je njegov presimpatični osmijeh i nevjerovatan smisao za humor.
Ramazanske postteravijske noći smo znali provesti u suzama od smijeha slušajući hadžijine dogodovštine koje bi pričaj sa takvom lahkoćom kao da je čitav život proveo kao pripovjedač priča.
Ipak, ono po čemu je hadžija meni, kao potpisniku ovih redova, prirastao srcu jeste njegova ljubav prema duhanu.
Hadžija Šefo, govori nam, je počeo duhaniti 1967. godine, a prošle 2018. je prestao zbog zdravstvenih problema.
Eh, dok nije prestao duhaniti, u ramazanskim danima, danima posta, hadžija je bio poseban.
Na sehuru je nagodan, poslije podne namaza se još uvijek šali, ali kada dođe ikindija i mukabela, hadžija se mijenja. Šutljiv, nenagodan, ne možeš izvući mu ni riječi, osim ako nekoga probudi na mukabeli ili ako neko njega probudi (ljepota spavanja na mukabeli u ramazanu je tema za jedan poseban tekst).
Pitam ga (iako znam odgovor) „Šta je, hadžija?“, a on gestikulira rukom da fali cigara i samo odmahuje glavom.
I onda dolazi iftar, kahva i cigara, i hadžija Šefo postaje opet onaj nevjerovatni insan koji se šali i čiji osmjeh odzvanja u našim srcima i dušama.
Sve u svemu, hadžija Šefo danas ima, haman, 79 godina, dobrog je zdravlja, osmijeh i dalje ne silazi sa lica i osoba je kojoj se uvijek radujemo, bilo to da se popije kahva ili samo naklon na ulici.
Hadžija Šefo je definitivno legenda mahale i molimo Dragog Boga da mu da mnogo zdravlja i da nas uveseljava još mnogo godina.
Harun Pašalić
