Sinoć je oko 21 sat na Bolji svijet preselio Senad Mukača, svima poznatiji kao Ćile.
Senad je bio sin Omera i Senihe i čitavog života bavio se poljoprivredom i prodajom poljoprivrednih proizvoda.
Već četrdesetak godina, u centru Fojnice, su imali svoju zelenaru prelijepog naziva „Jagoda“.
Nažalost, sinoć kada smo saznali da je Ćile prerano preselio u svojoj 55. godini, po ko zna koji put se zamislimo i kažemo zašto tek poslije nečije smrti počnemo razmišljati o tim ljudima i o tome koliko će nam nedostajati.
Prije svega, potpisniku ovih redova će nedostajati Ćiletovo:“Selam, rodijak, jesi l’ se naspav'o?“ svako jutro kaka bih krenuo na posao prolazeći pored njegove radnje.
Zatim, prelijepo izložena roba i sve one jarke boje voća i povrća koje su same od sebe odisale zdravljem i primamljivale kupce.
I treća stvar (ima ih mnogo, ali ove tri će najviše nedostajati) je Ćiletovo vaganje voća i povrća.
Kad Ćile vaga i tražiš kilu nečega, vaga uvijek prekuca preko kilograma, ali se naplaćivao samo kilogram.
Ako bi se kada omaši da bude tačno kilogram na vaganju, Ćile je imao drugačiji običaj…
Na primjer, vaga pokaže tačno kilogram banana, a Ćile kaže:“ Evo rodijak i koja mandarina“, a Ćiletova ruka kada bi zagrabi mandarine, znalo je tu biti i pola kilograma.
(Ćiletov izlog pun svega i u prelijepim bojama)
Kao što su i njegovi roditelji bili džometni, takav je bio i Ćile, ne samo prema pojedincima nego prema svima jer, jednostavno, takav je bio adet u njegovom dućanu.
Iza Ćileta su ostali supruga Indira, kćerka Senada, sin Kenan i mnogobrojna bliža i šira rodbina.
Molimo Uzvišenog Boga da porodici podari sabur, a da Ćiletu podari lijepi Džennet jer Allah voli one koji daju i koji na vagi ne zakidaju.
Dženaza našem Ćiletu je danas iza ikindije u Pločari Polju.