Vijesti iz Fojnice i okoline
Izlazeći sinoć iz harema Čaršijske džamije, prekoputa vidjeh ugašena svijetla u prostorijama Kiraethane.
U tom trenutku misli me preplaviše, sjećajuć’ se prijašnjih Ramazana i ramazanskih sijela u tim prostorijama, mnoge „gazde“ su prodefilovale našom kafanom, Armin, Haris, Munib, Nermin, Edin, Aida, Sabiha…
Svi oni i one su u određenim vremenima radili za vrijeme Ramazana i činili nam provedeno vrijeme zanimljivim.
Od iftara do sehura, kiraethana je bila preplavljena omladinom, a aktivnosti smo imali napretek, navečer smo obilazili lokalne njive i brali kukuruz, koji smo kasnije pekli na žaru, igrali društvene igre, organizirali karaoke i dovodili svirače, gledali filmove te vodili sitne razgovore, a pred sehur zadnja stanica nam je bila Bajrina pekara, a onda sabah namaz pa svako svojoj kući.
Kiraethana je bila zborno mjesto za svu omladinu, stotinjak djevojaka i momaka su se svake noći mogli pronaći u kafani, Fojnica je postala prepoznatljiva u okruženju po tom našem lijepom običaju.
Međutim, kiraethane nema više, ne može se više čuti žamor i graja, smijeh i pjesma.
Prostorije kiraethane su renovirane i pruređene za druge namjene, u izjavama pojedinaca može se čuti kako su im mladi na prvom mjestu, te kako je omladina njihova budućnost.
Zar im je omladina na prvom mjestu, kad joj uzimaju već postojeći objekat gdje su se okupljali?
Ko je kriv što smo izgubili dio Ramazanskog duha!?
Krivi su neodgovorni pojedinci kojima su dopale važne i bitne funkcije!
