Odlazak našeg Sejida: Posljednji selam Rođenom – fojničkoj legendi

 

Piše: Hamza Pašalić

Danas je u 70-toj godini na Bolji svijet preselio naš Fojničanin Sejid Pamić.

Sejid je bio omiljeno lice koje smo mogli vidjeti u fojničkim džamijama, ulicama i kafanama.

Volio je smijeh, šalu i zezanje, njegovo društvo je bilo šaroliko, omiljen i kod mladih i kod starih.

„Ohohoho rođeni moji, oooo jarani moji“ – bile su prve riječi kada bi Sejid ugrabi priliku i javi bi se nama prije nego što bismo mi njega pozdravili.

Tako je Sejid nosio nadimak Rođeni i u svima nama izazivao poštovanje prema njemu koji iako shrvan teškom bolešću, borio se i nije odustajao od života.

Jedan primjer kakav je Sejid bio kao čovjek…

Kada je moj brat ležao u bolnici, Sejid je od svoje male penzije kupio gusti sok i kilu banana. Podupirao se od radnje na svoj štap do naše kuće i predao mi kesu za brata. Na papirnoj kesi u kojoj su bile banane napisana je bila i poruka za brata:“Rođeni moj, ne mere tebi bolest opelit. Ništa se ne sikiraj, ja i Kliko čuvamo linije (kafanske pozicije) dok se ne vratiš.“ U potpisu je samo stajalo… Rođeni!!!

Takva poruka je jača od mnogih biranih riječi i iz ovakve poruke se da izvest zaključak kakav je bio naš Rođeni… Insan, Ljudina, Raja!

Rođeni moj, neka ti Allah podari lijepi Džennet, a tvojoj porodici sabur!

Dženaza je sutra iza ikindije namaza!