Danas je u zasluženu penziju zvanično od svojih kolega i prijatelja ispraćen fojnički plavac Maid Tulumović.

Maid je rođen 08. januara 1970. godine u Smajlovićima, a u policiji počinje raditi 11. septembra 1993. godine.

Radni vijek je proveo u Fojnici čineći sa svojim kolegama čvrsti bedem koji se odupirao svim većim problemima i pošastima koji bi s vremena na vrijeme „zakači“ i Fojnicu.

(Fotografije s današnjeg ispraćaja)

Maid će među običnom rajom ostat upamćen kao policajac čvrstog karaktera, spremnog i da oprosti neke manje prekršaje, ali koji nije dozvoljavao bezobrazluk i bahatost.

Ono što ga je kao čovjeka krasilo i krasi jeste spremnost na razgovor, za razmjenu mišljenja, njegov konstantni, zagonetni osmijeh koji se ureže ljudima u misli te njegova misao da policija treba da služi narodu, a da narod policiju treba poštovat, ali ne i strahovat od nje.

Također, treba reći da je Maid i veliki humanista koji bi bez ikakve pompe pomaži onima koji su u potrebi.

Bitno je kazati da se Maid ratnih godina vjenčao sa suprugom Safetom koja je Kosovarka i koju je rat zatekao u Ilijašu.

(Maidova supruga Safeta)

Čudnim putevima sudbine, izbjegla je u Fojnicu gdje joj je Maid „ukrao“ srce i danas, iz svoga braka, imaju prelijepo dvoje djece, sada već odraslu djevojku i mladića, Minelu i Mirsada.

(Mirsad i Minela)

Ova godina je za Maida posebno berićetli, kako naš narod voli kazati, jer osim što ide u penziju živ i zdrav, ove godine kćerka Minela je diplomant na fakultetu, a sin Mirsad maturant u srednjoj školi.

Našem Maidu, policajcu kojeg smo poštovali i poštujemo, želimo dug i sretan život, da njega i njegovu porodicu sreća konstantno prati i da nikada ne skida svoj karakteristični osmijeh sa lica!